Pratite nas

Razglednice

Bihaćke razglednice: UPOZNAJTE TVRĐAVU SOKOLAC – DOM SOKOLOVA

Published

on

Brojni srednjovjekovni gradovi na području Unsko-sanskog kantona svjedoče o živom i bogatom razdoblju tog dijela ljudske istorije na ovim prostorima, a jedna od očuvanijih starih tvrđava je Sokolac, udaljen oko tri kilometra od Bihaća.

Zidine ove stare utvrde smještene su na visokom, okomitom brdu Debeljača i dominiraju cijelim krajolikom, a zbog visine na kojoj se nalazi tvrđava nekada se govorilo da je dom sokolova, pa otuda i njeno ime.

U srednjovjekovnom periodu Sokolac je imao veliki strategijski i fortifikacijski značaj, a prvi put njegovo ime se pominje u istorijskim dokumentima koji potiču iz 1380. godine. U povelji iz tog razdoblja se navodi kako su vlasnici grada kastelani Ivan i Grgur Eten, ugarski vazali, a najznačajniji velikaš koji je upravljao tvrđavom bio je čuveni bihaćki kapetan Petar Keglević, kojem je tvrđava dodijeljena zbog velikog značaja koji je imala u odbrani obližnjeg Bihaća.

Dugo vremena Sokolac je odolijevao atacima osmanske vojne sile, ali je konačno osvojen 1592. godine, ali za period otomanske vladavine nema mnogo istorijskih dokumenata u kojima se on pominje.

Prema osmanskom popisu iz 1833. godine, u tvrđavi Sokolac bila su samo dva manja topa i posada koja je brojala 12 vojnika. Konačno, napušten je 1878. godine, odmah nakon što je Austrougarska zavladala Bosnom i Hercegovinom.

Zanimljivo je kako je grof Lotar Berks, tadašnji austrougarski starješina bihaćkog okruga, restaurirao sokolačku kulu i ona je u to doba bila otvorena za posjetioce, što bi se moglo nazvati prvim koracima u razvoju turizma na ovim prostorima.

Na jednom spratu kule bila je uređena kafana u kojoj su se mogle kupiti razglednice i promotivni materijali o gradu Bihaću. Nakon toga, druga restauracija obavljena je 1953. godine, a poslednja 2015, kada je čitav ovaj prostor zadobio sadašnji izgled.

Zanimljivo je kako tragovi života na ovome lokalitetu sežu još dublje u prošlost pa su ranijim arheološkim istraživanjima pronađeni ostaci praistorijske građevine iz perioda bronzanog doba, koji datiraju iz 9. vijeka prije nove ere.

Poput ostalih starih gradova na ovome prostoru, i za Sokolac se vezuju narodna predanja i legende, a prema jednoj od njih, u pradavna vremena na ovome prostoru živio je neki bogati vlastelin koji se zvao Dobriša i imao tri kćerke: Biku, Soku i Vranu.

Vladao je velikim feudom, a zbog njegove dobrote i čestitosti narod ga je volio i cijenio. Kada je umro, kćerke odluče da u znak sjećanja na oca podignu tri gradića u poriječju Une.
Najstarija kćerka Bika odabrala je mjesto na lijevoj obali rijeke i tu podigla grad koji je po njoj dobio naziv Bikće, iz kojeg je kasnije nastalo Bišće, da bi na kraju grad dobio ime koje i danas nosi, a to je Bihać.

Soka je odabrala istočnu stranu i na visokom stjenovitom brdu izgradila grad koji je po njoj dobio ime Sokolac.
Najmlađa sestra Vrana je nadomak današnjeg naselja Ćukovi sagradila gradić koji je po njoj dobio ime Vrnograč.

U posljednjih nekoliko godina gradske vlasti Bihaća su učinile napore i uložile značajna sredstva kako bi ovo kulturnoistorijsko dobro inkorporirale u turističku ponudu grada pa je prije šest godina obavljena obuhvatna rekonstrukcija zidina i tabor kule, te su izgrađeni rasvjeta i pristupni put kojim se stiže do tvrđave. Radovi su ukupno koštali oko 700.000 maraka te su finansirani iz domaćih i međunarodnih finansijskih fondova. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending