Pratite nas

Sudbine

Albin Pribernik, najmlađi učesnik Igmanskog marša: U RATU JE OSTAO SIROČE, A BRIGU O NJEMU JE PREUZEO TITO (Video)

Published

on

Nekada najmlađi učesnik Igmanskog marša i posljednji preživjeli učesnik Slovenac Albin Pibernik mlađi rođen je 1931. Uskoro će napuniti 92 godine. Stigao je u Sarajevo. Došao je na obilježavanje 81. godišnjice Igmanskog marša. Zamislite hladnoću od -40 stepeni C. Toliko hladno je bilo te noći sa 27. na 28. januar 1942.

“Igmanski marš je legendarni marš, već puno godina slavimo taj dan i dobro ga slavimo. Igmanski marš ne možemo da odvojimo od formiranja Prve proleterske brigade u Rudom. Ja sam tada bio dijete. Išao sam normalno sa Igmancima, sve od Pjenovca, pa Grabljiva njiva, Rajlovac, Blažuj, Presjenica, Kijevo, Trnovo, Miljevina i Foča. To je marš koji pamtim cijeli život, kaže Pibernik za Oslobođenje i O kanal.

Hrabri dječak, koji će koji dan kasnije napuniti 11 godina, gazio je te 1941. kroz duboki snijeg, u spas. Zima je tom dječaku uzela majku.

“U tom maršu izgubio sam mamu. Otac mi je bio ranjen u ruku, pa u nogu. Majka i ja smo slučajno imali tu sreću da smo se izvukli iz Pjenovca i krenuli smo na lokalitet Grabljiva njiva, koji je bio polazna tačka za marš. Oko 900 ljudi, meni se čini, bilo je tada u četiri bataljona. Još neke jedinice su bile tu. Krenuli smo na taj marš i nismo znali gdje idemo, prisjeća se Pibernik.

Sjeća se i da ih je velika hladnoća iznenadila. Već u Rudom su znali da neće biti nimalo lako.

“Mi smo došli iz Užica, iz Šumadije, tamo nije bilo toliko hladno. Iznenadila nas je ta hladnoća kad smo došli. Ta zima 1941 – 1942. je bila strašna zima. Već u decembru, kad smo bili u Rudom, vidjeli smo da to neće biti lako. Bili smo obučeni. Sjećam se Srba, opanci, a gore ništa. To je bila vojska kao u rasulu nekome, ali bila je čvrsta, napominje Pibernik.

Smatra da Igmanski marš mora ostati utkan u vremenu koje dolazi. Na obilježavanju godišnjice Igmanskog marša bio je pet ili šest puta. Zbog bolesti i godina, nažalost, nije mogao dolaziti češće.

“Igmanski marš je težak. Nije to baš šala. Cijeli put sam ponovo prošao jednom prilikom. Krenuli smo iz Vogošće, preko Sarajevskog polja, Igmana, sve do Foče. Kada smo došli na Igman, u društvu sa nama je bio Crnogorac, mlađi čovjek. Kada je skinuo cipele, njegove noge su sve bile u žuljevima, a samo je hodao do Velikog polja. Doktori su željeli da ga vrate nazad, a on je rekao: “Ne, ako je mogao moj stari da ide, ići ću i ja”, priča nam simpatični Pibernik.

U sjećanje mu se najviše urezao potok u Rajlovcu.

“U Rajlovcu je bio neki potok, poprilično dubok, počeo je da ledi već. U prethodnici su bili Crnogorci, Prvi i Drugi bataljon. Kako su prolazili preko tog potoka, led je počeo da puca i ko je pokvasio noge, taj je i nastradao. Mene su bacili preko, bio sam mlad, dvojica su me uzeli i bacili. Majka je skliznula kada je prešla, gurnula je noge u vodu i bilo je gotovo. Ona je još išla do Brezovače. Tamo je bila neka koliba i bilo je vatre unutra. Nju su pustili unutra i čim je dala noge kraj vatre, cipele nije mogla da skine, noževima su rezali obuću sa nogu. Toga se dobro sjećam. Poslije nije bilo više kolone, ona se razvukla. 19 sati je trajalo dok je i zadnji borac stigao, došao u Presjenicu,

Imena Julke i Albina Pibernika starijeg uklesana su na spomeniku palim borcima u opštini Šmarca u Sloveniji

Njegova majka Julka Pibernik preminula je zbog posljedica teških promrzlina, gangrene i trovanja krvi. Njenoj sahrani prisustvovao je i Josip Broz Tito. Otac Albin Pibernik stariji poginuo je 1942. Tito je preuzeo brigu o Albinu. (Naj portal)

Sudbine

Ponosni Hercegovac: MILENKO VRCAN SVAKE GODINE U LJUBUŠKI SE DOVEZE NOVIM MERCEDESOM

Published

on

Već gotovo tri decenije Milenko Milan Vrcan iz Nagolda u Baden-Virtembergu svake godine putuje u svoju Hercegovinu i gotovo svake godine novim mercedesom. Nije tu riječ o nekakvom dokazivanju već o dječačkom snu kojeg je Milenko sam sebi ostvario.

“Stara narodna izreka kaže: ‘Čovjek snuje, Bog određuje’. I na tom tragu mnogi su životi proživljeni i od toga niko ne može pobjeći. Ali, ponekad se snovi ostvare”, mišljenja je Vrcan.

Kaže, on je pravi svjedok tome.

Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan uticaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći mercedes.

“Naši Hercegovci bi iz Njemačke dolazili u Hercegovinu za vrijeme Božića i Gospojine (Velike Gospe). U mom kraju bilo je puno onih koji su otišli u svijet ‘trbuhom za kruhom’, a blagdane i odmore bi provodili na rodnoj grudi.

U to vrijeme standard u Njemačkoj je bio jako visok i živjelo se puno bolje nego u današnje vrijeme. Mnogi stariji ljudi i danas kažu kako su plaće bilo toliko visoke da ih nisu mogli potrošiti”, kaže Milenko za “Fenix-magazin”.

Stariji ljudi koji su živjeli i radili u Njemačkoj prisjećaju se kako su najamnine za stan u to vrijeme iznosile u prosjeku između 300 do 400 tadašnjih njemačkih maraka, a plata im bila do 5.000 njemačkih marka bruto.

Zbog toga ne čudi što su Hercegovci iz Njemačke kući dolazili u skupocjenim automobilima, a mercedes je svakako dominirao. Tome je pridonijela i činjenica da je velik broj iseljenika iz Hercegovine radio u mercedesovim fabrikama.

Tako je Milenko još kao dječak s velikim interesom promatrao i maštao kako će jednoga dana i on imati novog mercedesa s kojim će dolaziti u Hercegovinu. To mu se i ostvarilo. U 30 godina, koliko je proveo u Njemačkoj, promijenio je čak 20 mercedesa i gotovo svake godine u svoju Hercegovinu odlazio s novim mercedesom.

Naime, prije 30 godina, tačno na Valentinovo, 14. februara 1994. godine, iz Hercegovine je došao u Titize Nojštat (okrug Hintercarten), na jugozapadu Baden-Virtemberga i tu ostao dvije godine. Za to je vrijeme upoznao suprugu Slavicu koja je tad živjela u Nagoldu. Godine 1995. su se vjenčali, a on se zaposlio u kompaniju njezinog oca koja je sarađivala s mercedesovom fabrikom u Sindelfingenu.

“Nakon nekoliko godina sam osnovao svoju kompaniju Geristbau Milan, koja radi montažu svih vrsta građevinske skele i sarađuje s mercedesovom fabrikom. Tad sam kupio svoj prvi mercedes. Bilo je to 2000. godine i od tada sam ih promijenio 20 i svi su bili mercedes marke”, kaže on.

Milenko kaže kako mu nikad nisu bile bitne materijalne stvari, niti se želio nekome dokazivati. Želio je, kaže, sebi i svojoj porodici poštenim radom osigurati sigurnu i bolju budućnost.

“Ima ljudi kojima se moj san o mercedesima neće svidjeti, ima onih kojima će to biti simpatično i dobro, ali na njima i njihovom karakteru je što će reći”, mišljenja je Milenko.

Kaže kako je on sretan suprug i otac troje djece. Njegova su djeca njegov dar od Boga, a kaže, da je tek prije nekoliko godina shvatio da početna slova imena njegove djece doista i daju riječ “dar”: Denis, Angelina i Roko. U njegovom životu značajnu ulogu odigrala je njegova baka Ana. On i njegov brat i sestre su je zvali mamom Anom. S njom je proveo veći dio svog djetinjstva, ali i mladosti, odnosno sve do 1990. kada je baka preminula.

“Moja baka Ana bila je oličenje izvorne Hercegovke. Ona mi je usadila vjeru, ljubav, poniznost i sve ostale hršćanske vrijednosti koje sam ja prenosio na svoju djecu. Često je znala reći: Sine moj, bez Boga nema ništa. Možeš imati sva bogatstva ovog svijeta. Ali ako nemaš Boga u sebi, tad nemaš ništa. Tako da ja te hrišćanske vrijednosti prenosim na svoju djecu, i mogu reći ima rezultata. Moja kćerka želi studirati teologiju”, govori Milenko.

Gdje god da bio i šta god radio, kaže, on je najprije Hercegovac i tog se ne odriče.

“I uvijek volim kazati da bi ljudi što god da žele trebali prvo kazati ‘Bože moj…’ pa taman kada su u pitanju i dječje želje i snovi kada se mašta o mercedesu. Baš kao što moja baka govorila sve što nije Božjom rukom blagoslovljeno i ne treba ti, tim riječima Vrcan završava svoju zanimljivu životnu priču.

Milenko Milan Vrcan je ovih dana učestvovao u snimanju spota za pjesmu “Eh, da mi je Hercegovina” sa svojim novim mercedesom S klase. A koliko će ih još promijeniti, samo Bog zna! (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending