Pratite nas

Razglednice

Bihaćke razglednice: UPOZNAJTE TVRĐAVU SOKOLAC – DOM SOKOLOVA

Published

on

Brojni srednjovjekovni gradovi na području Unsko-sanskog kantona svjedoče o živom i bogatom razdoblju tog dijela ljudske istorije na ovim prostorima, a jedna od očuvanijih starih tvrđava je Sokolac, udaljen oko tri kilometra od Bihaća.

Zidine ove stare utvrde smještene su na visokom, okomitom brdu Debeljača i dominiraju cijelim krajolikom, a zbog visine na kojoj se nalazi tvrđava nekada se govorilo da je dom sokolova, pa otuda i njeno ime.

U srednjovjekovnom periodu Sokolac je imao veliki strategijski i fortifikacijski značaj, a prvi put njegovo ime se pominje u istorijskim dokumentima koji potiču iz 1380. godine. U povelji iz tog razdoblja se navodi kako su vlasnici grada kastelani Ivan i Grgur Eten, ugarski vazali, a najznačajniji velikaš koji je upravljao tvrđavom bio je čuveni bihaćki kapetan Petar Keglević, kojem je tvrđava dodijeljena zbog velikog značaja koji je imala u odbrani obližnjeg Bihaća.

Dugo vremena Sokolac je odolijevao atacima osmanske vojne sile, ali je konačno osvojen 1592. godine, ali za period otomanske vladavine nema mnogo istorijskih dokumenata u kojima se on pominje.

Prema osmanskom popisu iz 1833. godine, u tvrđavi Sokolac bila su samo dva manja topa i posada koja je brojala 12 vojnika. Konačno, napušten je 1878. godine, odmah nakon što je Austrougarska zavladala Bosnom i Hercegovinom.

Zanimljivo je kako je grof Lotar Berks, tadašnji austrougarski starješina bihaćkog okruga, restaurirao sokolačku kulu i ona je u to doba bila otvorena za posjetioce, što bi se moglo nazvati prvim koracima u razvoju turizma na ovim prostorima.

Na jednom spratu kule bila je uređena kafana u kojoj su se mogle kupiti razglednice i promotivni materijali o gradu Bihaću. Nakon toga, druga restauracija obavljena je 1953. godine, a poslednja 2015, kada je čitav ovaj prostor zadobio sadašnji izgled.

Zanimljivo je kako tragovi života na ovome lokalitetu sežu još dublje u prošlost pa su ranijim arheološkim istraživanjima pronađeni ostaci praistorijske građevine iz perioda bronzanog doba, koji datiraju iz 9. vijeka prije nove ere.

Poput ostalih starih gradova na ovome prostoru, i za Sokolac se vezuju narodna predanja i legende, a prema jednoj od njih, u pradavna vremena na ovome prostoru živio je neki bogati vlastelin koji se zvao Dobriša i imao tri kćerke: Biku, Soku i Vranu.

Vladao je velikim feudom, a zbog njegove dobrote i čestitosti narod ga je volio i cijenio. Kada je umro, kćerke odluče da u znak sjećanja na oca podignu tri gradića u poriječju Une.
Najstarija kćerka Bika odabrala je mjesto na lijevoj obali rijeke i tu podigla grad koji je po njoj dobio naziv Bikće, iz kojeg je kasnije nastalo Bišće, da bi na kraju grad dobio ime koje i danas nosi, a to je Bihać.

Soka je odabrala istočnu stranu i na visokom stjenovitom brdu izgradila grad koji je po njoj dobio ime Sokolac.
Najmlađa sestra Vrana je nadomak današnjeg naselja Ćukovi sagradila gradić koji je po njoj dobio ime Vrnograč.

U posljednjih nekoliko godina gradske vlasti Bihaća su učinile napore i uložile značajna sredstva kako bi ovo kulturnoistorijsko dobro inkorporirale u turističku ponudu grada pa je prije šest godina obavljena obuhvatna rekonstrukcija zidina i tabor kule, te su izgrađeni rasvjeta i pristupni put kojim se stiže do tvrđave. Radovi su ukupno koštali oko 700.000 maraka te su finansirani iz domaćih i međunarodnih finansijskih fondova. (Naj portal)

Razglednice

Pozivnica za godišnji odmor: ZAŠTO JE OVO OSTRVO DOBILO NAZIV BABINA GUZICA I KAKVE VEZE IMA SA PRDUŠOM

Published

on

Anus i Pornić u Francuskoj, Betmen u Turskoj, Jeb*nje u Austriji, Dildo u Kanadi, Guzica u Ukrajini… Mnoga mjesta u svijetu iznenađuju i zasmiju nas svojim imenima, a svako ko ih posjeti zastane na trenutak i uzme fotografije za uspomenu.

Osim svjetski poznatih atrakcija, u Hrvatskoj možemo pronaći i neobične nazive opština, naselja i ostrva, a jedno od njih je i ostrvce Babina Guzica, koje svakog ljeta izmami osmjeh na hiljade turista koji posjete Nacionalni park Kornati, piše Putnikofer.hr.

Netaknuti dragulj Jadranskog mora, ostrvce Babina guzica nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Kornati, a njegova površina iznosi samo 0,012 km². Ovo neobično ime zasmijava mnoge turiste koji svakog ljeta posjećuju hrvatsko primorje, a kako je nastao naziv za HRT objasnio je Ante Jurić iz Centra za jadransku onomastiku i etnolingvistiku.

“Babina Guzica je jedno od ostrva u Kornatskom arhipelagu. Kako je došlo do tog imena? Naravno, po babinoj guzici. U mahali Babine Guzice ima još zanimljivih toponima, na primjer čuvena Kurba. Ponekad imena proizilaze iz puke slučajnosti, anegdotski. Možda se nekom ribaru u blizini tog ostrva desio neki nemili događaj ili mu se desila neka asocijacija u trenutku prosvjetljenja i onda je krenulo da se kotrlja“, rekao je Jurić za HRT.

I Murterin i Šaljani, koji su dali ime Kornatima, bili su izuzetno maštoviti.

“Prduša je očigledno još jedan toponim iz niza lascivno erotskih kornatskih toponima. Kada imate, na primjer, vertikalnu pukotinu u obalskoj stijeni, onda imate bar 50 odsto šanse da ona nosi ime po određenim organima. U Kornatima sam uspio da izbrojim čak četiri ostrva nazvana po muškom dijelu para”.

U nazivima hrvatskih ostrva česti su i parovi, pa čak i trojke, a nije rijetkost da se isto ime nađe na više mjesta. Recimo da imate Abe na dva mjesta, Sestrice na 2-3, pa Kurbe na suprotnim stranama arhipelaga, a tu su i Smokvice, Mrtenjaci, Bisage, Tovarnjaci, Prišnjaci“, rekao je Jurić za HRT.

Kornati, najrazvodeniji arhipelag na Jadranu, čine oko 150 ostrva zbijenih na površini od 320 kvadratnih kilometara. Drugim riječima, Kornati čine 12 odsto svih hrvatskih ostrva (ukupno 1.264), a zauzimaju samo jedan odsto hrvatskog mora. Istoimeni nacionalni park, proglašen 1980. godine, nešto je manji – prostire se na 220 kvadratnih kilometara i obuhvata 89 ostrva, ostrvca i stijena koje mogu da se pohvale sa oko 2.700 sunčanih sati godišnje. Prosječna površina ostrva je 0,5 kvadratnih kilometara.

Najveće ostrvo Kornatskog arhipelaga dugačko je 25,2 kilometra i široko dva i po kilometra. Njegovo ime je Kornati i po njemu je arhipelag dobio ime. Poznato je po neobičnom geološkom fenomenu Vela ploča ili Magazinova škriljca, dužine 160 metara i širine od 63 do 86 metara, koja se nalazi u podnožju njenog najvišeg vrha Metline.

Prema legendi, dasku su donijele vile da bi se na njoj igralo tokom nemirnog mora. Drugi kaže da je ploča nastala prilikom izgradnje Arene u Puli. Majstori su namjeravali da njome prekriju zgradu, ali je ona skliznula u more. Nauka je manje poetična: Vela ploča nastala je klizanjem 11 metara debelog sloja stijene prije 2.400 godina.

Ostaci tumula, humki, svjedoče da su ostrva bila naseljena još u doba Ilira, podsjećanje na vizantijsko doba je tvrđava Tureta, na ostrvu Mana, na primjer, postoje ostaci kamenog seta izgrađenog za snimanje filma “As The Sea Rages” iz 1959. godine, dok se na ostrvu Piškera nalazi crkvica izgrađena 1560. godine, namijenjena isključivo ribarima i stoga jedinstvena na Jadranu. (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending