Pratite nas

Sudbine

Bio “serijski suprug”, a sada ide u starački dom: ŽENE SU ME ISTROŠILE

Published

on

“Najoženjeniji muškarac”, kako ga nazivaju u Velikoj Britaniji, otkriva da se seli u starački dom jer mu je njegovih osam žena “izmorilo tijelo”. Ron Shepherdov je trenutno samac koji napušta svoj dvosobni stan u prizemlju u Somertonu i odlazi u novi život u staračkom domu na otoku Wight kako bi bio blizu svoje porodice. Ali Ron je daleko od toga da traži novu damu s kojom bi podijelio svoje zlatne godine, jer, kako sam kaže, više se ne osjeća dobro za romansu zbog svog narušenog zdravlja, prenosi 24sata.hr.

On je otac osmero djece, i pati od niza zdravstvenih stanja uključujući Parkinsonovu bolest, demenciju i arahnoiditis zbog kojih se oslanja na invalidska kolica i ima tim njegovatelja koji ga posjećuju tri puta dnevno.

“Sada mi zdravlje nije dobro. Mislim da je moguće da su sve moje žene tokom godina iscrpile moje tijelo. Psihički i fizički stres zbog razvoda učinio je svoje, kaže Ron.

Prvi put se vjenčao 1966. godine kada je hodao do oltara s Margaret. Par je imao troje djece, ali su se razveli nakon dvije godine, nakon čega je došla supruga broj dva, Jeanette. Vjenčali su se 1973. godine, a njihova zajednica je trajala samo godinu dana prije nego što se Ron po treći put oženio nekoliko godina kasnije, 1976. godine.

On i Lesley imali su dva sina, ali Ron, bivši voditelj turneje komičara Normana Wisdoma, ostavio ju je pet godina kasnije prije nego što je umrla 1996. godine.

Zatim je došla Kathy 1982. godine s kojom je imao kćerku. Zatim se oženio sa Sue 1986. godine i dobio dva dječaka. No izbacila ga je 11 godina kasnije. Usha iz Singapura bila je sljedeća koja se s njim vjenčala 1999. godine, zatim Wan 2003. i Weng godinu dana kasnije, donosi Daily Mail.
Ronov najduži brak trajao je 13 godina, a najkraći samo 10 mjeseci. Nakon što je njegov brak s Weng propao ostao je sam, a priznaje da je imao “prijateljstva” s brojnim damama. Ali Ron nimalo ne žali što je prošetao do oltara nevjerovatnih osam puta.

“Ne žalim ni za jednim svojim brakom jer imam osmero djece, kaže.

Ron je rekao da njegova stalna potraga za “onom pravom” proizlazi iz činjenice da je bio seksualno zlostavljan kao dijete.

“To mi je ostavilo puno problema. Stalno sam žudio za društvom i okrenuo sam se ženama.

Ron je objavio svoju autobiografiju “Lord of The Wedding Rings” 2014. godine i još uvijek radi na svojoj drugoj knjizi “The Wife Collector” za koju kaže da bi trebala biti objavljena uz film koji se snima u SAD-u.

Njegovi su dani sada potpuno drugačiji od onih kad je bio “serijski suprug”. Sada je uglavnom vezan za svoj stan, osim povremenih odlazaka u kupovinu sa svojim njegovateljima.

“Dane provodim u velikom bolu. Ne mogu ništa učiniti dok se toliko tresem. Njegovatelji mi dolaze pomoći tri puta dnevno. Kuhaju mi obroke, provjeravaju me i kupuju. Zapravo uopšte ne izlazim, osim kad povremeno odem u kupovinu s njima, iskreno će Ron.

Nije u kontaktu ni s jednom od svojih žena, ali jedva čeka da se preseli na otok Wight kako bi bio blizu svojih sinova i njihovih porodica.

“Imam organizovano mjesto u domu za starije osobe, ali samo čekam socijalnu službu. I veselim se što ću doći tamo i započeti novo poglavlje svog života, ističe.

No na pitanje o tome isključuje li još neke romanse, odgovara kroz osmijeh, da ako upozna finu ženu u staračkom domu, misli da će to ipak zadržati kao prijateljstvo.

“Pojeo sam dovoljno svadbene torte tokom godina. Gotov sam s odlaskom do oltara, priznaje. (Naj portal)

Sudbine

Ponosni Hercegovac: MILENKO VRCAN SVAKE GODINE U LJUBUŠKI SE DOVEZE NOVIM MERCEDESOM

Published

on

Već gotovo tri decenije Milenko Milan Vrcan iz Nagolda u Baden-Virtembergu svake godine putuje u svoju Hercegovinu i gotovo svake godine novim mercedesom. Nije tu riječ o nekakvom dokazivanju već o dječačkom snu kojeg je Milenko sam sebi ostvario.

“Stara narodna izreka kaže: ‘Čovjek snuje, Bog određuje’. I na tom tragu mnogi su životi proživljeni i od toga niko ne može pobjeći. Ali, ponekad se snovi ostvare”, mišljenja je Vrcan.

Kaže, on je pravi svjedok tome.

Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan uticaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći mercedes.

“Naši Hercegovci bi iz Njemačke dolazili u Hercegovinu za vrijeme Božića i Gospojine (Velike Gospe). U mom kraju bilo je puno onih koji su otišli u svijet ‘trbuhom za kruhom’, a blagdane i odmore bi provodili na rodnoj grudi.

U to vrijeme standard u Njemačkoj je bio jako visok i živjelo se puno bolje nego u današnje vrijeme. Mnogi stariji ljudi i danas kažu kako su plaće bilo toliko visoke da ih nisu mogli potrošiti”, kaže Milenko za “Fenix-magazin”.

Stariji ljudi koji su živjeli i radili u Njemačkoj prisjećaju se kako su najamnine za stan u to vrijeme iznosile u prosjeku između 300 do 400 tadašnjih njemačkih maraka, a plata im bila do 5.000 njemačkih marka bruto.

Zbog toga ne čudi što su Hercegovci iz Njemačke kući dolazili u skupocjenim automobilima, a mercedes je svakako dominirao. Tome je pridonijela i činjenica da je velik broj iseljenika iz Hercegovine radio u mercedesovim fabrikama.

Tako je Milenko još kao dječak s velikim interesom promatrao i maštao kako će jednoga dana i on imati novog mercedesa s kojim će dolaziti u Hercegovinu. To mu se i ostvarilo. U 30 godina, koliko je proveo u Njemačkoj, promijenio je čak 20 mercedesa i gotovo svake godine u svoju Hercegovinu odlazio s novim mercedesom.

Naime, prije 30 godina, tačno na Valentinovo, 14. februara 1994. godine, iz Hercegovine je došao u Titize Nojštat (okrug Hintercarten), na jugozapadu Baden-Virtemberga i tu ostao dvije godine. Za to je vrijeme upoznao suprugu Slavicu koja je tad živjela u Nagoldu. Godine 1995. su se vjenčali, a on se zaposlio u kompaniju njezinog oca koja je sarađivala s mercedesovom fabrikom u Sindelfingenu.

“Nakon nekoliko godina sam osnovao svoju kompaniju Geristbau Milan, koja radi montažu svih vrsta građevinske skele i sarađuje s mercedesovom fabrikom. Tad sam kupio svoj prvi mercedes. Bilo je to 2000. godine i od tada sam ih promijenio 20 i svi su bili mercedes marke”, kaže on.

Milenko kaže kako mu nikad nisu bile bitne materijalne stvari, niti se želio nekome dokazivati. Želio je, kaže, sebi i svojoj porodici poštenim radom osigurati sigurnu i bolju budućnost.

“Ima ljudi kojima se moj san o mercedesima neće svidjeti, ima onih kojima će to biti simpatično i dobro, ali na njima i njihovom karakteru je što će reći”, mišljenja je Milenko.

Kaže kako je on sretan suprug i otac troje djece. Njegova su djeca njegov dar od Boga, a kaže, da je tek prije nekoliko godina shvatio da početna slova imena njegove djece doista i daju riječ “dar”: Denis, Angelina i Roko. U njegovom životu značajnu ulogu odigrala je njegova baka Ana. On i njegov brat i sestre su je zvali mamom Anom. S njom je proveo veći dio svog djetinjstva, ali i mladosti, odnosno sve do 1990. kada je baka preminula.

“Moja baka Ana bila je oličenje izvorne Hercegovke. Ona mi je usadila vjeru, ljubav, poniznost i sve ostale hršćanske vrijednosti koje sam ja prenosio na svoju djecu. Često je znala reći: Sine moj, bez Boga nema ništa. Možeš imati sva bogatstva ovog svijeta. Ali ako nemaš Boga u sebi, tad nemaš ništa. Tako da ja te hrišćanske vrijednosti prenosim na svoju djecu, i mogu reći ima rezultata. Moja kćerka želi studirati teologiju”, govori Milenko.

Gdje god da bio i šta god radio, kaže, on je najprije Hercegovac i tog se ne odriče.

“I uvijek volim kazati da bi ljudi što god da žele trebali prvo kazati ‘Bože moj…’ pa taman kada su u pitanju i dječje želje i snovi kada se mašta o mercedesu. Baš kao što moja baka govorila sve što nije Božjom rukom blagoslovljeno i ne treba ti, tim riječima Vrcan završava svoju zanimljivu životnu priču.

Milenko Milan Vrcan je ovih dana učestvovao u snimanju spota za pjesmu “Eh, da mi je Hercegovina” sa svojim novim mercedesom S klase. A koliko će ih još promijeniti, samo Bog zna! (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending