Pratite nas

Sudbine

Čast joj je da je poznata kao škrtica: OVA ŽENA JE TOLIKA CICIJA DA JE NAGOVORILA MUŽA DA JOJ IŠČUPA ZUB, JER JOJ JE ZUBAR PRESKUP (Video)

Published

on

Karen Hern nikad nije potrošila više od 72 eura u jednoj transakciji, stoga je ponuda zubara za nju bila astronomska. Odlučila je potražiti pomoć među savjetima na internetu te je na kraju dala suprugu da joj iščupa zub.

„Ježim se od ideje trošenja novca. Suprug mi kaže da ponekad odem predaleko, a moj sin Kameron, koji ima 30, kaže da sam opsjednuta, ali i on je štedljiv – komentarisala je 59-godišnja Karen.

Čast joj je da je poznata kao škrtica, iskrena je.

„Ne bih se razbacivala novcem ni da imam milione. Ako mogu dobiti nešto besplatno, onda i hoću. Štedim kupone, mijenjam se sa komšijama i pazim na akcije u restoranima. Nikada ne plaćam punu cijenu za bilo šta, radije ću bez toga – izjavila je Karen.

„Uvijek kupujem samo ono što mi je apsolutno potrebno, a ne ono što želim – otkrila je.

Taj način života prisutan je kod nje oduvijek, navikla je na takve prakse.

„Moja baka je imala 17 djece te je živjela skromno, stalno je nešto štedila. Bila je vrlo siromašna te me naučila raznim načinima štednje, čak mogu i razmijeniti stvari – prisjetila se.

I kad je postala samostalna, Karen je odlučila i dalje da štedi te je to uvela u vlastiti način života. Sada živi sa suprugom Grantom u kući s tri spavaće sobe u Četemu u Virdžiniji. Griju samo jednu sobu – onu u kojoj borave.

Karen nažalost više ne može raditi zbog zdravstvenih problema, no sada je bolje pa je svoje načine štednje pretvorila u posao. Naime, postala je savjetnica, kako nešto uštediti i regulisati sopstveni kućni budžet.

„Najviše što sam ikad potrošila u jednoj transakciji je 72 eura i to za kancelarijski sto za supruga – prisjetila se.

Odjeću kupuje iz radnji s doniranom robom, a najskuplji komad koji ima košta oko 2 i po eura.

Kako bi pronašla nešto super povoljno, provodiće sate pretražujući internet u potrazi za povoljnim cijenama i redovno posjećuje rasprodaje.

„Ne znam zašto bi iko platio stotine za dizajnersku torbicu kada je možete kupiti za oko 2 eura na rasprodaji – pita se.
Smatra da svatko može pronaći vremena za traženje povoljnih ponuda i kupona.

„Pamtim koliko sve obično košta tako da nikada ne trošim previše. A ako je nešto posebno jeftino, onda toga kupim i više. Kada je došla pandemija, nisam morala panično kupovati osnovne potrepštine po visokoj cijeni jer sam imala zalihu papirnatih peškira za osam mjeseci i toaletnog papira za dvije godine – ispričala je.

Tako uvijek možete kupovati ono što se ne može pokvariti, sugeriše štedljiva žena. Otkriva i da je jednom imala godišnju zalihu hrane za njihovih pet mačaka gotovo besplatno jer je imala puno kupona.

„Isto radim s proizvodima za čišćenje i onda ih prodajem ljudima kojima su potrebni, jeftinije nego što bi ih našli u prodavnicama, ali dovoljno da zaradim. Ali i ja poklanjam stvari jer volim pomagati drugima u nevolji – priča.

Karen takođe bez problema jede hranu kojoj je prošao rok trajanja, kako bi smanjila troškove.

„Nekada sam dobijala stvari koje su radnje izbacivale, ali nažalost to je sada ilegalno – kaže.

Iako sama živi po tim pravilima, ne nameće ih suprugu i sinu. Oni, naime, jedu hranu kojoj nije prošao rok trajanja.

„Najstarija hrana koju sam jela imala je rok trajanja do prije dvije godine. Imala je isti ukus, ništa mi se nije desilo – prisjetila se.

Ipak, najveću je uštedu u jednom potezu napravila 2014. godine, kad je morala ići na vađenje zuba. U očajničkoj želji da izbjegne velike zubarske račune isprobala je lijekove poput ulja karanfila. Ali kada nije uspjelo, nakon dvije sedmice nesnosnog bola, otišla je zubaru samo da bi joj rekli da ima apsces i da joj treba liječenje kanala korijena koje košta gotovo 1700 eura ili vađenje koje košta oko 170 eura.

Umjesto da odabere samo najjeftiniju opciju, otišla je korak dalje i guglala – kako izvaditi vlastiti zub. Na kraju je zatražila suprugovu pomoć i uz pomoć tutorijala na Jutjubu i alata kupljenih na rasprodaji, toliko starih da su morali skinuti rđu, uradila je to kod kuće. To ih je koštalo oko 9 eura.

Mučna scena je snimljena za film Extreme Cheapskates za TLC.

„Bilo je bolno, no bol traje samo kratko vrijeme, ušteda je dugotrajna – komentarisala je nakon vađenja.

I nije samo stomatološka oprema ono što je kupila na rasprodajama, već pati i od apneje u snu i umjesto da izdvoji skoro 2300 eura za novi CPAP uređaj koji će joj pomoći pri disanju, uzela je jedan na rasprodaji za samo 13 eura.
Takođe je natjerala supruga da zamrzne njene mladeže, uz pomoć domaćeg suhog leda iz aparata za gašenje požara. Osim toga, koristi prirodne lijekove poput kiselih krastavaca za liječenje ugriza ili uboda – zatim ih pažljivo vraća u staklenu posudu za ponovnu upotrebu.

„Kad smo odrastali, moji roditelji nisu mogli da sebi priušte kremu za sunčanje pa imam problematične madeže, no moj ih muž uklanja – štedi novac i efektno je, iako sam sigurna da zdravstveni radnici to ne bi odobrili – naglasila je.

Karen takođe koristi sistem razmjena kako bi dobila stvari besplatno. Naime, njen stari komšija bio je mehaničar, pa je servisirao njihove automobile, dok mu je njen muž električar pomogao oko žica. Smatra da uvijek treba vidjeti može li neko nešto ponuditi kako bi se ljudi dogovorili oko stvari, s prijateljima ili na lokalnim Fejsbuk grupama.

„Društveni mediji pomažu da saznate šta se događa na lokalnom nivou. Volimo da jedemo napolju, ali ne želimo platiti. Stoga idemo na otvaranje restorana u kojima dijele besplatnu hranu. Znam da će ljudi misliti da sam luda, ali volim štediti novac i ne štetim nikome drugome pa ne vidim problem u tome – zaključila je, piše The Sun.

Upozorenje!
Ne pokušavajte sprovoditi medicinske zahvate na sebi kod kuće.
Naime, vađenje zuba kod kuće može dovesti do prekomjernog krvarenja koje nećete moći kontrolisati. Profesionalac bi mogao zaustaviti protok krvi na siguran i sanitarni način.

Postoji razlog zašto su bolnice tako čiste: uz medicinske postupke dolazi i rizik od infekcije. Obavljanje hirurškog zahvata na sebi ili samoinduciranje kod kuće moglo bi vas dovesti u opasnost od infekcija krvi ili kože koje su potencijalno smrtonosne.

Bez obzira koliko dobri mislite da su skalpeli, igle ili kliješta koje ste naručili onlajn, neće biti ni blizu tako dobri kao oni koje koriste profesionalci. Štaviše, nećete moći hemijski da ih sterilizujete na način na koji to rade medicinski stručnjaci, što povećava rizik od infekcije. (Naj portal)

Sudbine

Ponosni Hercegovac: MILENKO VRCAN SVAKE GODINE U LJUBUŠKI SE DOVEZE NOVIM MERCEDESOM

Published

on

Već gotovo tri decenije Milenko Milan Vrcan iz Nagolda u Baden-Virtembergu svake godine putuje u svoju Hercegovinu i gotovo svake godine novim mercedesom. Nije tu riječ o nekakvom dokazivanju već o dječačkom snu kojeg je Milenko sam sebi ostvario.

“Stara narodna izreka kaže: ‘Čovjek snuje, Bog određuje’. I na tom tragu mnogi su životi proživljeni i od toga niko ne može pobjeći. Ali, ponekad se snovi ostvare”, mišljenja je Vrcan.

Kaže, on je pravi svjedok tome.

Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan uticaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći mercedes.

“Naši Hercegovci bi iz Njemačke dolazili u Hercegovinu za vrijeme Božića i Gospojine (Velike Gospe). U mom kraju bilo je puno onih koji su otišli u svijet ‘trbuhom za kruhom’, a blagdane i odmore bi provodili na rodnoj grudi.

U to vrijeme standard u Njemačkoj je bio jako visok i živjelo se puno bolje nego u današnje vrijeme. Mnogi stariji ljudi i danas kažu kako su plaće bilo toliko visoke da ih nisu mogli potrošiti”, kaže Milenko za “Fenix-magazin”.

Stariji ljudi koji su živjeli i radili u Njemačkoj prisjećaju se kako su najamnine za stan u to vrijeme iznosile u prosjeku između 300 do 400 tadašnjih njemačkih maraka, a plata im bila do 5.000 njemačkih marka bruto.

Zbog toga ne čudi što su Hercegovci iz Njemačke kući dolazili u skupocjenim automobilima, a mercedes je svakako dominirao. Tome je pridonijela i činjenica da je velik broj iseljenika iz Hercegovine radio u mercedesovim fabrikama.

Tako je Milenko još kao dječak s velikim interesom promatrao i maštao kako će jednoga dana i on imati novog mercedesa s kojim će dolaziti u Hercegovinu. To mu se i ostvarilo. U 30 godina, koliko je proveo u Njemačkoj, promijenio je čak 20 mercedesa i gotovo svake godine u svoju Hercegovinu odlazio s novim mercedesom.

Naime, prije 30 godina, tačno na Valentinovo, 14. februara 1994. godine, iz Hercegovine je došao u Titize Nojštat (okrug Hintercarten), na jugozapadu Baden-Virtemberga i tu ostao dvije godine. Za to je vrijeme upoznao suprugu Slavicu koja je tad živjela u Nagoldu. Godine 1995. su se vjenčali, a on se zaposlio u kompaniju njezinog oca koja je sarađivala s mercedesovom fabrikom u Sindelfingenu.

“Nakon nekoliko godina sam osnovao svoju kompaniju Geristbau Milan, koja radi montažu svih vrsta građevinske skele i sarađuje s mercedesovom fabrikom. Tad sam kupio svoj prvi mercedes. Bilo je to 2000. godine i od tada sam ih promijenio 20 i svi su bili mercedes marke”, kaže on.

Milenko kaže kako mu nikad nisu bile bitne materijalne stvari, niti se želio nekome dokazivati. Želio je, kaže, sebi i svojoj porodici poštenim radom osigurati sigurnu i bolju budućnost.

“Ima ljudi kojima se moj san o mercedesima neće svidjeti, ima onih kojima će to biti simpatično i dobro, ali na njima i njihovom karakteru je što će reći”, mišljenja je Milenko.

Kaže kako je on sretan suprug i otac troje djece. Njegova su djeca njegov dar od Boga, a kaže, da je tek prije nekoliko godina shvatio da početna slova imena njegove djece doista i daju riječ “dar”: Denis, Angelina i Roko. U njegovom životu značajnu ulogu odigrala je njegova baka Ana. On i njegov brat i sestre su je zvali mamom Anom. S njom je proveo veći dio svog djetinjstva, ali i mladosti, odnosno sve do 1990. kada je baka preminula.

“Moja baka Ana bila je oličenje izvorne Hercegovke. Ona mi je usadila vjeru, ljubav, poniznost i sve ostale hršćanske vrijednosti koje sam ja prenosio na svoju djecu. Često je znala reći: Sine moj, bez Boga nema ništa. Možeš imati sva bogatstva ovog svijeta. Ali ako nemaš Boga u sebi, tad nemaš ništa. Tako da ja te hrišćanske vrijednosti prenosim na svoju djecu, i mogu reći ima rezultata. Moja kćerka želi studirati teologiju”, govori Milenko.

Gdje god da bio i šta god radio, kaže, on je najprije Hercegovac i tog se ne odriče.

“I uvijek volim kazati da bi ljudi što god da žele trebali prvo kazati ‘Bože moj…’ pa taman kada su u pitanju i dječje želje i snovi kada se mašta o mercedesu. Baš kao što moja baka govorila sve što nije Božjom rukom blagoslovljeno i ne treba ti, tim riječima Vrcan završava svoju zanimljivu životnu priču.

Milenko Milan Vrcan je ovih dana učestvovao u snimanju spota za pjesmu “Eh, da mi je Hercegovina” sa svojim novim mercedesom S klase. A koliko će ih još promijeniti, samo Bog zna! (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending