U narodu Cazinske krajine se veli da je i Sunce urokljivo jer kako se kaže, ne valja prenositi mlijeko iz kuće u kuću pošto, vidi li ga Sunce, neće ga biti. Za Mjesec se tvrdi da se može ureći jer je njezniji, blaži pa kad se vidi po prvi put nakon mijene treba prije ičega reći

“Masalah, vidi Mladog mjeseca”.

Na tom vjerovanju počivaju i sva druga, koja jasno govore ono što se može pronaci i u hadisima da “sve što je živo i mrtvo podliježe njegovom utjecaju (misli se na urok)”. Navodno, više je ljudi otišlo pod zemlju od uroka, nego od bilo koje druge bolesti.

Urok može napraviti svaka osoba, nezavisno da li je dobra ili loša jer iskustvo je pokazalo da i roditelji mogu ureći svoje dijete, usprkos neizmjernoj ljubavi koju gaje prema njemu.

Na uroke su naročito osjetljiva novorođenčad. Obično, ako se urok ne otkloni na vrijeme, dijete umre a tijelo mu pomodri.

Narod vjeruje da takav leš vuče novu smrt u porodici, narocito, ako je opušten. Posebno se vjeruje da je lako ureći malo, prvo dijete.

Urok se brzo mogao navući, onaj smrtonosni, ako se usnulo dijete često milovalo. Navodno, tada ima najmanje snage u njemu da se odupre “zlim očima”.

U smislu ojačavanja djeteta od ovog zla daje mu se voda sa opranih kašika. Nakon što se operu kašike, ostave se da okapaju nad časom (zdjelom), te se ta voda daje djetetu da je pije.

Najbolja zaštita je, prema kazivanju babe Alije iz Cazina, jeste ritual koji se izvodi preko pećnice šprtea. Naime, omah po dolasku djeteta iz porodilista, treba uzeti bebu u ruke i tri puta joj staviti glavu u pekaru od šporeta, a pri tome svaki put reći:

“Kako niko ne može ureći ovu pekaru crnu, čađavu i nagorenu,
tako niko ne mogao ureći ni ovo moje dijete. Veledalin amin”.

Nakon toga ono je sigurno pred svakim očima.

U krajiskom narodu očuvalo se nekoliko načina tjeranja uroka sa djece. Počne li se dijete noću trzati, neobično puno plakati ili je stalno pod
temperaturom, izvodi se obred sa vodom. Brižna majka ga nosi u kupatilo i ulivši sebi u usta malo vode, u mislima prouči Euzubile i bismillet.

Nakon toga postavi svoju desnu ruku ispod desne noge i pljune vodu sebi u šaku. Njome pobriše dijete po licu, niz ruke i noge. Ili ulije sebi u usta vode i dok je drži u ustima, ne guta je, prouči u mislima devet puta suru “Ihlas”, potom se okrene Kibli, stavi desnu ruku ispod desne noge i tri puta po malo pljune u ruku vode, te je baca sebi iza leđa, a prema vratima.

Nakon toga dijete prebriše na isti način. U liječenju urečene djece najviše se, ipak koriste, bajalica poput ove:

“Ko te urekao u guzicu utekao,
ne izasao dok ječam ne isklasao…
Mojom basmom, Bozijom hazmom.
Veledalin amin.

Ponegdje u Bosni zadržao se stari običaj da se prvi novac koja pada na čelu djeteta (za vrijeme babina), daje hodzi kako bi mu ovaj napravio zapis protiv uroka i zazora.Ta se dobijena suma ne smije ni uvećavati ni smanjivati kako se ne bi narušila magična moć zapisa. Iz neobjavljenje knjige “STAROBOSANSKO UMIJECE MAGIJE” autora Raifa Esmerovića. (Naj portal)