Pratite nas

Poznati

Da li je prepoznajete: PUBLIKU JE OSVOJILA VEĆ S PRVOM PJESMOM “JA NISAM ROĐENA DA ŽIVIM SAMA”

Published

on

Ana Bekuta već decenijama slovi za jednu od najstilizovanijih dama na estradi, a poznato je da uvijek ide u korak s modnim trendovima i nosi se u skladu sa godinama.

Mijenjanje imidža posljednjih godina nije često kada je u pitanju ova pjevačica, međutim, društvenim mrežama kruži fotografija iz ranijeg perioda, kada je imala skroz kratku kosu.
Slika na kojoj je Ana Bekuta u prvom planu upravo zbog frizure naišla je brojne komentare, a većina njenih fanova se zapitala “gdje joj je bila pamet da pristane na ovakav izgled”.

Ovo je, inače, njena fotografija s početka karijere, iz 1985. godine, kada je snimila debitantski album “Ja nisam rođena da živim sama”.

Mišljenja su, kao i uvijek, podijeljena, pa se nekima i dopada kako Ani stoji kratka kosa. Evidentno je da je na fotografiji bila veoma mlada, a znamo da mladost sa sobom nosi puno kreativnosti i ekscentrizma, ali i da mladima sve lijepo stoji.

Tokom decenija karijere često je mijenjala imidž. Bila je i crnka, i crvenokosa, i šatirana…. Ali, rijetko razgoličena. Zanimljivo je da se prvi put pojavila u minjaku na vogošćanskom festival 1986. Godine.

Ana Bekuta je poslije dužeg vremena ove godine, pred početak nove sezone Zvezda Granda, promijenila frizuru, kada je kosu ofarbala u crveno i ispostavilo se da je pun pogodak, a tu nijansu nosila je već tokom karijere. (Naj portal)

Poznati

20 godina od smrti prvog narodnjačkog čupavca: SJEĆANJE NA HAŠIMA KUČUKA HOKIJA

Published

on

Ima pjevača koji su napravili ogroman uspjeh na estradi sa samo jednim megahitom. Kao primjer se obično navodi Hašim Kučuk Hoki. Međutim, Hoki je mnogo više od pevača kome se posrećio samo jedan hit. Riječ je o pjesmi “Pijem da je zaboravim”, u narodu poznatoj I kao “Nazdravite drugovi”.

Prvi put je izvedena na velikoj muzičkoj manifestaciji “Kup pjevača 71”, u kojoj je učestvovalo ukupno 32 izvođača narodne muzike iz svih krajeva tadašnje Jugosalavije. Hoki je do tada bio relativno nepoznat narodnjak narodnim masama, ali je u finalu ovog takmičenja zauzeo drugo mjesto. Prešišao je tada neprikosnovene Safeta, Silvanu, Tozovca, Kvaku, Nedeljka… Pobijedila je Lepa Lukić, za koju su članovi kluba obožavalaca “Lepisti” koje je plaćao njen menadžer i suprug Vlada Jovanović glasačke kupone slali vrećama.

Isto je radio i Hokijev tim, ali je izgleda slabo procijenio snagu “Lepista”. Poslali se nekoliko vreća sa kuponima manje – pričalo se tada nakon finalne priredbe održane u beogradskoj dvorani Dom sindikata.

Hašim Kučuk Hoki je rođen 1946. godine u Fojnici. Jedno vrijeme je ezanio u lokalnoj džamiji. Prvu ploču snima 1969. godine, a vodeću pjesmu “Nema te više Alija” posvećuje svom ocu.

“Moj otac Alija je bio nepismen pastir. Zavjetovao me je da ne kradem, ne lažem i da poštujem svakog čovjeka. Najveća želja mu je bila da me vidi u Titovoj uniformi. Ono što sam 1967. u vojsci u Titogradu obećao Titu i Jugi, smatram ne samo zakletvom nego i životnim motom.

“Prvi put sam vidio tramvaj i voz baš kad sam otišao u vojsku. Uspio sam nekako da završim grafičku školu, a odmah poslije vojske diplomirao sam u sarajevskim kafanama. Jedan slučajni susret sa Silvanom Armenulić promijenit će mu život i karijeru iz temelja.

“Pjevao sam po sarajevskim kafanama, i to onim čuvenim: “Pionirska dolina”, “Bembaša”, “Romanija”, “Koševo”… Napravio sam jedan dobar orkestar, pjevali smo sevdah, a svi smo pustili duge kose. Pjevali smo jer je bilo lijepo i nama i publici, a para – ako bude. Bili smo zadovoljni i kad zaradimo za porciju ćevapa, a kad zaradimo malo više čašćavali smo cijelu kafanu. Uopšte nisam razmišljao o pločama, festivalima, turnejama…

Međutim, jedne večeri za vrijeme nastupa pojavila se, tada najpopularnija zvijezda u Jugoslaviji, Silvana Armenulić sa društvom u kojem je bio i Ismet Alajbegović Šerbo. Bila je oduševljena mojim imidžim, ali i pjevanjem. Dobro se sjećam kako je Šerbi govorila da sam moderan I da mi treba dati podršku, a on joj govori šta će “čupavac” u narodnoj muzici – pričao je za života Hoki.
Silvana ga nije zaboravila, pa je u RTV Sarajevo lobirala da ga angažuju na Ilidžanskom festival 70. Godine, kada je ona nastupala s pjesmom “Ostavite tugu moju”. Hokiju je pripala pjesma Damjana Babića “Tugo moja, tugo.”

“Kad sam se pojavio na bini, publika se smijala jedno desetak minuta. Nekako sam se izborio da zapjevam i, kad sam završio, dobio sam ogroman aplauz. Čak sam dobio i drugu nagradu publike, i to na mučku! Naime, Hasko Haverić, direktor “Beograddiska”, bio je veoma sposoban čovjek. Stupio je u vezu sa nekim žestokim momcima sa Ilidže, ponudio im je lovu da svoje ulaznice ubace u moju kutiju.

Tako je pripremljen teren za rađanje megazvijezde. Tokom munjevite diskografsko-estradne karijere snimio je tridesetak malih i velikih ploča sa oko 200 pjesama. Osvojio je brojne festivalske nagrade, čak je trebao da nastupi i na festivalu zabavne muzike Split.

“Početkom 70-ih bio sam najveća zvijezda modernog folka. Svi festivali su bili pod mojim nogama! Čak je trebalo da nastupim i na “Splitskom festivalu” zabavne muzike sa pjesmom Hrvoja Hegedušića “Tvoja mati legla je da spava”. Međutm, legendarni pjevači zabavne muzike potpisali su peticiju i zaprijetili bojkotom ako se ja pojavim. Plašili su se šta će reći raja ako im jedan čupavi narodnjak odnese pobjedu. I tu zabavnu ploču sam prodao u 300.000 primjeraka. – govorio je Hoki.

Privatno je vodio jako buran život. Pri put se bio iskreno zaljubio u Radu Popović, rodom iz Foče, koja se bavila i pisanjem stihova. Nakon te propale ljubavi, otisnuo se i počeo mijenjati žene, kao čarape. Imao je deset brakova, hapšen je u Americi zbog bigamije, pratili su ga skandali. Imao je 11 djece, šest sinova i pet kćerki. Josipa Broza Tita je volio najviše na svijetu, čak je i dvojici sinova dao Titova imena – Alija-Tito i Dario-Tito.

Početkom osamdesetih povukao se sa muzičke estrade, a zatim je otišao da živi u Ameriku. Tamo je, međutim, 1991, bio osuđen na zatvorsku kaznu jer je u isto vrijeme bio u zakonskoj vezi sa dvije žene, a uz to izgubio je svu svoju imovinu koju je stekao u Americi. Iako osuđen nije služio zatvorsku kaznu jer je bio deportovan u Jugoslaviju. Nakon toga mu je neko vrijeme bio zabranjem dolazak u SAD.

Po povratku na Balkan, nakon raspada Jugoslavije, skrasio se u Novom sadu, ali je često dolazio I u Sarajevo, te rodnu Fojnicu. Pokušao je i da obnovi karijeru, ali nije išlo. Stradao je u čudnim okolnostima 26. novembra 2002. godine u saobraćajnoj nesreći u Kovilju. Pričalo se da je ubijen od Titovih protivnika u onom sistemu, ali nikada te glassine nisu potvrđene. (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending