Pratite nas

Sudbine

Desilo se u Kraljevu: ŽIVOG MILUTINA PROGLASILI MRTVIM, PA SAD DOKAZUJE DA MU ŽENA NIJE UDOVICA

Published

on

Posljednjih mjesec dana ostaće zauvijek urezani u pamćenje svima u poljoprivrednom gazdinstvu porodice Petrović iz okoline Kraljeva. Ni slutili nisu, kažu, te srede kakvu će im vijest poštar donijeti.

“Moja žena Raduna je radila u cvijeću, bio sam na pet metara od nje kada nam je na vrata pokucao poštar. Pozdravio sam se s njim, pomislio da joj je donio nasledstvo, iako mi je to bilo čudno jer se još prije pet godina odrekla imovine u korist braće. Zato i nisam obratio pažnju na to šta čita. Vidim preblijedela, čita jednom, čita drugi put i onda kaže: ‘Ja sam postala udovica!’ Ja joj kažem: ‘Ako, lijepo ženo’!, uzmem pismo i imam šta da pročitam”, započinje nesvakidašnju priču za Mondo Milutin.

Milutinov datum smrti se poklapa sa datumom rođenja.

“Najgore od svega je što je moja smrt proglašena na dan mog rođenja! Proglasiti čovjeka mrtvog je vrlo opasna stvar! Mene neko sad da dođe da ubije, neće odgovarati jer sam već mrtav. Dva puta ne mogu da umrem – žali se Milutin.

Ali, nije to jedina muka koja ga je zadesila.

“Isključili su mi karticu preko koje dobijam novac, onda sam otišao u MUP, pa su mi je odblokirali. Jako sam potresen. Do svega ovoga sam pušio kutiju cigara dnevno, sad mi ni dvije nisu dovoljne. Uveče sjedim, ne mogu da spavam i razmišljam da li je greška ili je ovo neko namjerno uradio… Pa se mislim možda mi neko dođe na vrata, gdje ću ja i kako”, jada se Milutin.

Bio je u MUP-u, pa u sudu, a pošto je u pitanju krivično djelo, slučaj je sada u rukama javnog tužioca u Kraljevu. Najneprijatnije iznenađenje dočekalo ga je kod notara, koji je poziv i poslao.

“Advokatica nas je bukvalno izbacila uz kancelarije. Pročitala je naš zahtjev, i pitala advokata: Što niste upisali ime pokojnika? On je šokirano pitao: Kako da upišem, evo čovjeka stoji ispred vas? Ona je samo rekla, ‘mora tako’. Pitao sam je zašto tako, pa nije to kao da se odvezalo kuče i sad šeta po gradu”, negoduje Milutin.

“Nikom ništa nije jasno, ljudi se samo krste. Sin je baš uznemiren, znam jer samo ćuti i ne komentariše mnogo. Kćerka mi samo priča: ‘Čuvaj se tata’, brinu se da mi neko nije napisao smrtnu presudu a preko reda”, priča Milutin.

Više od 36 godina je u braku sa suprugom, i već su pomislili su da su sve turbulencije pregurali preko glave. Ali, eto sada moraju dokazivati da su još uvijek živi i zdravi. (Naj portal)

Sudbine

Ponosni Hercegovac: MILENKO VRCAN SVAKE GODINE U LJUBUŠKI SE DOVEZE NOVIM MERCEDESOM

Published

on

Već gotovo tri decenije Milenko Milan Vrcan iz Nagolda u Baden-Virtembergu svake godine putuje u svoju Hercegovinu i gotovo svake godine novim mercedesom. Nije tu riječ o nekakvom dokazivanju već o dječačkom snu kojeg je Milenko sam sebi ostvario.

“Stara narodna izreka kaže: ‘Čovjek snuje, Bog određuje’. I na tom tragu mnogi su životi proživljeni i od toga niko ne može pobjeći. Ali, ponekad se snovi ostvare”, mišljenja je Vrcan.

Kaže, on je pravi svjedok tome.

Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan uticaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći mercedes.

“Naši Hercegovci bi iz Njemačke dolazili u Hercegovinu za vrijeme Božića i Gospojine (Velike Gospe). U mom kraju bilo je puno onih koji su otišli u svijet ‘trbuhom za kruhom’, a blagdane i odmore bi provodili na rodnoj grudi.

U to vrijeme standard u Njemačkoj je bio jako visok i živjelo se puno bolje nego u današnje vrijeme. Mnogi stariji ljudi i danas kažu kako su plaće bilo toliko visoke da ih nisu mogli potrošiti”, kaže Milenko za “Fenix-magazin”.

Stariji ljudi koji su živjeli i radili u Njemačkoj prisjećaju se kako su najamnine za stan u to vrijeme iznosile u prosjeku između 300 do 400 tadašnjih njemačkih maraka, a plata im bila do 5.000 njemačkih marka bruto.

Zbog toga ne čudi što su Hercegovci iz Njemačke kući dolazili u skupocjenim automobilima, a mercedes je svakako dominirao. Tome je pridonijela i činjenica da je velik broj iseljenika iz Hercegovine radio u mercedesovim fabrikama.

Tako je Milenko još kao dječak s velikim interesom promatrao i maštao kako će jednoga dana i on imati novog mercedesa s kojim će dolaziti u Hercegovinu. To mu se i ostvarilo. U 30 godina, koliko je proveo u Njemačkoj, promijenio je čak 20 mercedesa i gotovo svake godine u svoju Hercegovinu odlazio s novim mercedesom.

Naime, prije 30 godina, tačno na Valentinovo, 14. februara 1994. godine, iz Hercegovine je došao u Titize Nojštat (okrug Hintercarten), na jugozapadu Baden-Virtemberga i tu ostao dvije godine. Za to je vrijeme upoznao suprugu Slavicu koja je tad živjela u Nagoldu. Godine 1995. su se vjenčali, a on se zaposlio u kompaniju njezinog oca koja je sarađivala s mercedesovom fabrikom u Sindelfingenu.

“Nakon nekoliko godina sam osnovao svoju kompaniju Geristbau Milan, koja radi montažu svih vrsta građevinske skele i sarađuje s mercedesovom fabrikom. Tad sam kupio svoj prvi mercedes. Bilo je to 2000. godine i od tada sam ih promijenio 20 i svi su bili mercedes marke”, kaže on.

Milenko kaže kako mu nikad nisu bile bitne materijalne stvari, niti se želio nekome dokazivati. Želio je, kaže, sebi i svojoj porodici poštenim radom osigurati sigurnu i bolju budućnost.

“Ima ljudi kojima se moj san o mercedesima neće svidjeti, ima onih kojima će to biti simpatično i dobro, ali na njima i njihovom karakteru je što će reći”, mišljenja je Milenko.

Kaže kako je on sretan suprug i otac troje djece. Njegova su djeca njegov dar od Boga, a kaže, da je tek prije nekoliko godina shvatio da početna slova imena njegove djece doista i daju riječ “dar”: Denis, Angelina i Roko. U njegovom životu značajnu ulogu odigrala je njegova baka Ana. On i njegov brat i sestre su je zvali mamom Anom. S njom je proveo veći dio svog djetinjstva, ali i mladosti, odnosno sve do 1990. kada je baka preminula.

“Moja baka Ana bila je oličenje izvorne Hercegovke. Ona mi je usadila vjeru, ljubav, poniznost i sve ostale hršćanske vrijednosti koje sam ja prenosio na svoju djecu. Često je znala reći: Sine moj, bez Boga nema ništa. Možeš imati sva bogatstva ovog svijeta. Ali ako nemaš Boga u sebi, tad nemaš ništa. Tako da ja te hrišćanske vrijednosti prenosim na svoju djecu, i mogu reći ima rezultata. Moja kćerka želi studirati teologiju”, govori Milenko.

Gdje god da bio i šta god radio, kaže, on je najprije Hercegovac i tog se ne odriče.

“I uvijek volim kazati da bi ljudi što god da žele trebali prvo kazati ‘Bože moj…’ pa taman kada su u pitanju i dječje želje i snovi kada se mašta o mercedesu. Baš kao što moja baka govorila sve što nije Božjom rukom blagoslovljeno i ne treba ti, tim riječima Vrcan završava svoju zanimljivu životnu priču.

Milenko Milan Vrcan je ovih dana učestvovao u snimanju spota za pjesmu “Eh, da mi je Hercegovina” sa svojim novim mercedesom S klase. A koliko će ih još promijeniti, samo Bog zna! (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending