Pratite nas

Razglednice

Fascinantno selo na vodi čije ime u prevodu znači „Preživjeli smo“: AFRIČKA VENECIJA

Published

on

Ljudi su vijekovima gradili svoje domove na obalama mora, rijeka ili jezera, prvenstveno radi ribolova i trgovine. Najpoznatiji „vodeni gradovi“ svakako su Venecija i Amsterdam. Međutim, malo mjesto u Africi, sve više privlači turiste načinom života i burnom istorijom, a specifičan način gradnje spasio ih je od ropstva.

Svakako da je život na vodi je jedinstven, jer svakodnevno pruža spektakularne poglede i zalaske sunca, ali u isto vrijeme sa sobom nosi i brojne izazove poput oluja, poplava ili cunamija.

Jedno takvo izuzetno fascinantno mjesto je živopisno selo Ganvie, poznato kao „najveće plutajuće selo u Africi“. Ovdje ljudi na vodi rade bukvalno sve: druže se, kupuju na pijaci, putuju brodom u školu ili na posao, pa čak i u crkvu!

Selo Ganvie je nevjerovatan primjer života isprepletenog vodom i svjedočanstvo ljudske snalažljivosti, kreativnosti i otpornosti.

„Demon“ iz jezera ih spasao od ropstva
Selo Ganvie, smješteno usred jezera Nokoué u Beninu, ima dugu i fascinantnu istoriju koja seže čak 400 godina unazad, a njegova jedinstvena priča započinje u doba ropstva, piše Putni kofer.

Naime, u 18. vijeku, članovi lokalnog plemena Tofinu suočavali su se sa očajem dok su pokušavali izbjeći nemilosrdne vojnike kraljevstava Fon i Dahomey, koji su tada tragali za ljudima kako bi ih prodavali trgovcima iz Portugala.

Preci današnjih stanovnika bježali su u jezero iz straha od vojnika, koji su vjerovali da ispod njegove površine živi strašni demon.

Svjesno ove prednosti, pleme je donijelo hrabru odluku i izgradilo svoje domove na stubovima usred vode.

Naziv sela Ganvie, što u prevodu znači „preživjeli smo“, duboko odražava hrabrost i izdržljivost plemenske zajednice i predstvlja svjedočanstvo ljudske snalažljivosti, kreativnosti i otpornosti.

Iako više nisu bili izloženi prijetnjama, ljudi su odlučili da život nastave u jezerskim domovima. Tokom vijekova, Ganvie je naprosto procvjetao, da je postao neprepoznatljiv. Trenutno u selu živi oko 30.000 ljudi, a poznati su kao „vodeni ljudi Benina“.

Stanovnici Ganvieja snažno se oslanjaju na ribolov kao glavni izvor prihoda, istovremeno razvijajući duboko razumijevanje okolnog ekosistema.
Iako se suočavaju sa izazovima poput zagađenja i prekomjernog ribolova, ljudi iz Ganvija ostaju otporni i ponosni na svoje naslijeđe.

I danas sve u selu stoji na stubovima – od kozmetičkih salona, barova, pijaca, hotela, škola, bolnica, pa čak i crkava. Uski kanui, poznati kao „pirogi“, jedino su prevozno sredstvo.

Međutim, turizam postepeno zamjenjuje ribolov kao glavni izvor prihoda stanovnika. Prema lokalnoj turističkoj kancelariji, oko 10.000 turista posjeti ovo impresivno jezersko selo svake godine. (Naj portal)

Razglednice

Pozivnica za godišnji odmor: ZAŠTO JE OVO OSTRVO DOBILO NAZIV BABINA GUZICA I KAKVE VEZE IMA SA PRDUŠOM

Published

on

Anus i Pornić u Francuskoj, Betmen u Turskoj, Jeb*nje u Austriji, Dildo u Kanadi, Guzica u Ukrajini… Mnoga mjesta u svijetu iznenađuju i zasmiju nas svojim imenima, a svako ko ih posjeti zastane na trenutak i uzme fotografije za uspomenu.

Osim svjetski poznatih atrakcija, u Hrvatskoj možemo pronaći i neobične nazive opština, naselja i ostrva, a jedno od njih je i ostrvce Babina Guzica, koje svakog ljeta izmami osmjeh na hiljade turista koji posjete Nacionalni park Kornati, piše Putnikofer.hr.

Netaknuti dragulj Jadranskog mora, ostrvce Babina guzica nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Kornati, a njegova površina iznosi samo 0,012 km². Ovo neobično ime zasmijava mnoge turiste koji svakog ljeta posjećuju hrvatsko primorje, a kako je nastao naziv za HRT objasnio je Ante Jurić iz Centra za jadransku onomastiku i etnolingvistiku.

“Babina Guzica je jedno od ostrva u Kornatskom arhipelagu. Kako je došlo do tog imena? Naravno, po babinoj guzici. U mahali Babine Guzice ima još zanimljivih toponima, na primjer čuvena Kurba. Ponekad imena proizilaze iz puke slučajnosti, anegdotski. Možda se nekom ribaru u blizini tog ostrva desio neki nemili događaj ili mu se desila neka asocijacija u trenutku prosvjetljenja i onda je krenulo da se kotrlja“, rekao je Jurić za HRT.

I Murterin i Šaljani, koji su dali ime Kornatima, bili su izuzetno maštoviti.

“Prduša je očigledno još jedan toponim iz niza lascivno erotskih kornatskih toponima. Kada imate, na primjer, vertikalnu pukotinu u obalskoj stijeni, onda imate bar 50 odsto šanse da ona nosi ime po određenim organima. U Kornatima sam uspio da izbrojim čak četiri ostrva nazvana po muškom dijelu para”.

U nazivima hrvatskih ostrva česti su i parovi, pa čak i trojke, a nije rijetkost da se isto ime nađe na više mjesta. Recimo da imate Abe na dva mjesta, Sestrice na 2-3, pa Kurbe na suprotnim stranama arhipelaga, a tu su i Smokvice, Mrtenjaci, Bisage, Tovarnjaci, Prišnjaci“, rekao je Jurić za HRT.

Kornati, najrazvodeniji arhipelag na Jadranu, čine oko 150 ostrva zbijenih na površini od 320 kvadratnih kilometara. Drugim riječima, Kornati čine 12 odsto svih hrvatskih ostrva (ukupno 1.264), a zauzimaju samo jedan odsto hrvatskog mora. Istoimeni nacionalni park, proglašen 1980. godine, nešto je manji – prostire se na 220 kvadratnih kilometara i obuhvata 89 ostrva, ostrvca i stijena koje mogu da se pohvale sa oko 2.700 sunčanih sati godišnje. Prosječna površina ostrva je 0,5 kvadratnih kilometara.

Najveće ostrvo Kornatskog arhipelaga dugačko je 25,2 kilometra i široko dva i po kilometra. Njegovo ime je Kornati i po njemu je arhipelag dobio ime. Poznato je po neobičnom geološkom fenomenu Vela ploča ili Magazinova škriljca, dužine 160 metara i širine od 63 do 86 metara, koja se nalazi u podnožju njenog najvišeg vrha Metline.

Prema legendi, dasku su donijele vile da bi se na njoj igralo tokom nemirnog mora. Drugi kaže da je ploča nastala prilikom izgradnje Arene u Puli. Majstori su namjeravali da njome prekriju zgradu, ali je ona skliznula u more. Nauka je manje poetična: Vela ploča nastala je klizanjem 11 metara debelog sloja stijene prije 2.400 godina.

Ostaci tumula, humki, svjedoče da su ostrva bila naseljena još u doba Ilira, podsjećanje na vizantijsko doba je tvrđava Tureta, na ostrvu Mana, na primjer, postoje ostaci kamenog seta izgrađenog za snimanje filma “As The Sea Rages” iz 1959. godine, dok se na ostrvu Piškera nalazi crkvica izgrađena 1560. godine, namijenjena isključivo ribarima i stoga jedinstvena na Jadranu. (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending