Pratite nas

Sudbine

Fatmirovo maslinovo ulje koristi princ Charles: OVO JE CRNOGORSKI ROBERT DE NIRO

Published

on

U poznatoj uvali Valdanos, nedaleko od Ulcinja, na placu gdje hlad pravi 85.000 stabala maslina, odnosno u “šumi maslina” gdje sa šarenih vespi (skuter op.a.) prolaznike pozdravljaju nasmijani mještani, prizor kao u Toskani (Italija), sreli smo Roberta De Nira iz mlađih dana!

Ne, nismo otputovali nazad u vrijeme, nismo bili ni u Italiji, zapravo, putovali smo crnogorskom obalom, a na tom proputovanju, upoznali smo mještanina Fatmira Sadikua koji neodoljivo podsjeća na slavnog glumca. No njegov svijet nije Hollywood, a nije ni glumac, već kako kaže, samo je “obični” maslinar koji pravi čarobne uljne napitke, a koje, pazite sad, konzumira i princ Charles!

Ne, nije šala, a Fatmir nam je pokazao i fotografiju sa svečanosti kada je princu prilikom njegove posjete Crnoj Gori lično uručio prvu bocu iz limitirane serije ulja napravljene od stabla masline starog skoro 2.000 godina.

I kuriozitet njegove “maslinarske” priče jesu stabla maslina koja i nakon 2.000 godina daju plodove – masline od koji nastaju ulja svjetske kvalitete, a od drvenih dijelova, koje stablo samo odbacuje, Fatmir ručno izrađuje prava umjetnička djela – razne posude, ćupove, kutije, stolove, ogrlice, razne ukrase… I ne samo to, naš “De Niro” dobitnik je brojnih priznanja za ulje koje prozvodi.

“Ne kažu slučajno za maslinu da je kao majka. Mi smo je za vrijeme komunizma zapostavili, a kada smo joj se počeli vraćati, ona opet daje plodove. Zato je zovu majka. Kad god joj se vratiš ona te prima, daruje te – kaže za “Faktor” Sadiku.

I da bi cijela priča bila upotpunjena i simbolična, svojim uljima od maslina dao je naziv Olcinium, jer, tako se nekada zvao Ulicinj, a što zapravo znači mjesto ulja.
“Moja porodica održava dugu tradiciju uzgajanja maslina, koja datira vijekovima unazad. Još od prvog maslinjaka, na ovim prostorima se uzgajanje prenosi sa generacije na generaciju. I u okolini Bara i Ulcinja danas postoji oko 1.700 uzgajivača maslina koji vode svakodnevnu brigu o ovom jedinstvenom blagu koje čini nekih 120.000 stabala maslina, dok je na ovom placu njih čak 85.000. Naravno da sve masline nisu moje, pripadaju i mojim sugrađanima. I to je posebna priča. Između stabala nema pregrada, jer, ovdje je uvijek postojalo poštovanje među ljudima. Plodovi masline ako padnu na zemlju, pripadaju vlasniku stabla, a ne vlasniku zemlje. To svi poštuju – ističe Sadiku.

Dodaje kako zato nije slučajno da je maslina sveto drvo u svim vjerama.

“U Bibliji se pominje kao drvo vječnosti, u časnom Kur'anu se dragi Allah zaklinje maslinom. Čak sam čuo i da je najstarija maslina u Nepalu, tamo je sveto drvo, i staro je negdje oko 4.000 godina. Ali, ono što je karakteristično za ovaj naš plac je da ćete rijetko negdje na mediteranu naći ovako puno maslina hiljadugodišnjih stabala. Ispitivanja smo proveli prije nekoliko godina, zapravo starost stabala su ustanovili stručnjaci iz Turske. Njihova otkrića pomogla su nam da naše sorte maslina – žuticu, odnosno bjelicu, vratimo u fokus pažnje. No otkako sam se susreo sa princom Charlesom, postala je popularnija. Zapravo, mislim da je dobila na vrijednosti koju zaslužuje, najviše zbog njenih ljekovitih svojstava – pojašnjava Sadiku.

Masline su nekada bile prva privredna grana u Crnoj Gori, bile su zaštićene i prvim Ustavom Crne Gore kao posebna voćka u odnosu na sve ostale voćke, međutim, više nije kao što je bilo…

“U zadnjih 50 godina, ovo je jako naporan rad, lijepo je za oči, ali nije jednostavno proizvesti kvalitetno ulje. Zanimljivo je i da mirisi iz okruženja maslina utiču na ulje koje proizvodimo. Da budem precizniji, maslina poprima te mirise i to utiče na organoleptička svojstva i kvalitet ulja. Treba puno truda i rada. Ali čuvamo tradiciju sa nekom vrstom ljubomore. Vodim se evropskim standardima, želim našoj maslini osigurati visoko mjesto na svjetskoj sceni, gdje joj i jeste mjesto – poručuje Sadiku. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Barska “Sveta dama” stara preko 2.000 godina: OVO JE NAJSTARIJA MASLINA U EVROPI

 

Sudbine

Ponosni Hercegovac: MILENKO VRCAN SVAKE GODINE U LJUBUŠKI SE DOVEZE NOVIM MERCEDESOM

Published

on

Već gotovo tri decenije Milenko Milan Vrcan iz Nagolda u Baden-Virtembergu svake godine putuje u svoju Hercegovinu i gotovo svake godine novim mercedesom. Nije tu riječ o nekakvom dokazivanju već o dječačkom snu kojeg je Milenko sam sebi ostvario.

“Stara narodna izreka kaže: ‘Čovjek snuje, Bog određuje’. I na tom tragu mnogi su životi proživljeni i od toga niko ne može pobjeći. Ali, ponekad se snovi ostvare”, mišljenja je Vrcan.

Kaže, on je pravi svjedok tome.

Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan uticaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći mercedes.

“Naši Hercegovci bi iz Njemačke dolazili u Hercegovinu za vrijeme Božića i Gospojine (Velike Gospe). U mom kraju bilo je puno onih koji su otišli u svijet ‘trbuhom za kruhom’, a blagdane i odmore bi provodili na rodnoj grudi.

U to vrijeme standard u Njemačkoj je bio jako visok i živjelo se puno bolje nego u današnje vrijeme. Mnogi stariji ljudi i danas kažu kako su plaće bilo toliko visoke da ih nisu mogli potrošiti”, kaže Milenko za “Fenix-magazin”.

Stariji ljudi koji su živjeli i radili u Njemačkoj prisjećaju se kako su najamnine za stan u to vrijeme iznosile u prosjeku između 300 do 400 tadašnjih njemačkih maraka, a plata im bila do 5.000 njemačkih marka bruto.

Zbog toga ne čudi što su Hercegovci iz Njemačke kući dolazili u skupocjenim automobilima, a mercedes je svakako dominirao. Tome je pridonijela i činjenica da je velik broj iseljenika iz Hercegovine radio u mercedesovim fabrikama.

Tako je Milenko još kao dječak s velikim interesom promatrao i maštao kako će jednoga dana i on imati novog mercedesa s kojim će dolaziti u Hercegovinu. To mu se i ostvarilo. U 30 godina, koliko je proveo u Njemačkoj, promijenio je čak 20 mercedesa i gotovo svake godine u svoju Hercegovinu odlazio s novim mercedesom.

Naime, prije 30 godina, tačno na Valentinovo, 14. februara 1994. godine, iz Hercegovine je došao u Titize Nojštat (okrug Hintercarten), na jugozapadu Baden-Virtemberga i tu ostao dvije godine. Za to je vrijeme upoznao suprugu Slavicu koja je tad živjela u Nagoldu. Godine 1995. su se vjenčali, a on se zaposlio u kompaniju njezinog oca koja je sarađivala s mercedesovom fabrikom u Sindelfingenu.

“Nakon nekoliko godina sam osnovao svoju kompaniju Geristbau Milan, koja radi montažu svih vrsta građevinske skele i sarađuje s mercedesovom fabrikom. Tad sam kupio svoj prvi mercedes. Bilo je to 2000. godine i od tada sam ih promijenio 20 i svi su bili mercedes marke”, kaže on.

Milenko kaže kako mu nikad nisu bile bitne materijalne stvari, niti se želio nekome dokazivati. Želio je, kaže, sebi i svojoj porodici poštenim radom osigurati sigurnu i bolju budućnost.

“Ima ljudi kojima se moj san o mercedesima neće svidjeti, ima onih kojima će to biti simpatično i dobro, ali na njima i njihovom karakteru je što će reći”, mišljenja je Milenko.

Kaže kako je on sretan suprug i otac troje djece. Njegova su djeca njegov dar od Boga, a kaže, da je tek prije nekoliko godina shvatio da početna slova imena njegove djece doista i daju riječ “dar”: Denis, Angelina i Roko. U njegovom životu značajnu ulogu odigrala je njegova baka Ana. On i njegov brat i sestre su je zvali mamom Anom. S njom je proveo veći dio svog djetinjstva, ali i mladosti, odnosno sve do 1990. kada je baka preminula.

“Moja baka Ana bila je oličenje izvorne Hercegovke. Ona mi je usadila vjeru, ljubav, poniznost i sve ostale hršćanske vrijednosti koje sam ja prenosio na svoju djecu. Često je znala reći: Sine moj, bez Boga nema ništa. Možeš imati sva bogatstva ovog svijeta. Ali ako nemaš Boga u sebi, tad nemaš ništa. Tako da ja te hrišćanske vrijednosti prenosim na svoju djecu, i mogu reći ima rezultata. Moja kćerka želi studirati teologiju”, govori Milenko.

Gdje god da bio i šta god radio, kaže, on je najprije Hercegovac i tog se ne odriče.

“I uvijek volim kazati da bi ljudi što god da žele trebali prvo kazati ‘Bože moj…’ pa taman kada su u pitanju i dječje želje i snovi kada se mašta o mercedesu. Baš kao što moja baka govorila sve što nije Božjom rukom blagoslovljeno i ne treba ti, tim riječima Vrcan završava svoju zanimljivu životnu priču.

Milenko Milan Vrcan je ovih dana učestvovao u snimanju spota za pjesmu “Eh, da mi je Hercegovina” sa svojim novim mercedesom S klase. A koliko će ih još promijeniti, samo Bog zna! (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending