Pratite nas

Sudbine

Humani postupak jednog 90-godišnjaka: JA SAM SE NAŽIVIO, DAJTE MOJU VAKCINU MAJCI BOLESNOG MOMKA, NJIMA JE POTREBNIJA!

Published

on

Vremešni Italijan, 91. godišnjak iz Karare, “svoju vakcinu” protiv korona virusa ponudio je majci 22. godišnjeg Matea, mladića koji pati od teškog oblika invaliditeta, piše agencija Ansa o nesvakidašnjem velikodušnom gestu čovjeka, koji u devetoj deceniji spada u prioritetnu grupu osoba koje trebaju da se vakcinišu prije drugih.

Kako navodi agencija, 91. godišnji Djovani je u lokalnim novinama “La Nacione” pročitao apel roditelja bolesnog mladića koji su tražili od regije Toskana da se i roditelji hendikepirane djece stave u prioritetnu grupu da bi zaštitili svoje dijete.

“Vakcinišite Mateovu majku, njoj je potrebnije, ne smije rizikovati da donese zarazu kući, Ja sam imao dug život, imam veliku porodicu”, ovim riječima je vremešni Italijan objasnio svoju ponudu.

Međutim, kako pišu novine, sprovesti u djelo ovu ponudu nije jednostavno, jer bi to bi predstavljalo presedan, ali bi isto tako predstavljalo rizik za zdravlje i život starca, a tu odluku i rizik niko ne želi da preuzme na sebe.

U Italiji je do sada, od 62 miliona stanovnika, protiv kovida-19 vakcinisano 2,8 miliona, što je tek 4,75 odsto populacije. Sada se vakcinišu oni koji spadaju u prioritetnu grupu, a to su osobe preko 80 godina starosti, zdravstveno osoblje i zaposleni u školama. (Naj portal)

Sudbine

Kad Romo počne nabrajati: UVIJEK SU MI ŽENE U PAMETI, MIJENJO SAM IH K’O OPANAK NA PETI

Published

on

Janjko Petrović Romo gazi kroz 72. godinu svoga života. Staračke dane provodi u fojničkom naselju Otigošće. Ono što ga izdvaja od ostalih ljudi jeste da svira dvadesetak instrumenata, a da ih je sve savladao samostalno, bez ičije pomoći ili školovanja,.

“Počeo sam svirati sa šest godina frulu i dvojnice dok sam čuvao ovce i samouk sam naučio nekoliko svirati nekoliko instrumenata. Kad sam otišao na odsluženje vojnog roka u Kičevu u bivšoj Jugoslaviji, tu sam imao prijatelja Živojina Nikolića koji me nakon odsluženja vojnog roka pozvao da idem kod njega u Njemačku raditi. Otišao sam 1969. godine i tamo sam svirao za naše radnike koji su se nalazili na privremenom radu u Njemačkoj. Tamo sam i oženio svoju Katicu i evo preko 50 godina smo u skladnom braku. Moglo se dobro i zaraditi od svirke, znao sam za noć sviranja dobiti 700 njemačkih maraka, prisjeća se Janjko Petrović Romo.

“Dok bi bila pauza u sviranju zabavljao sam ljude, sjećam se kako sam im nabrajao ovako – „Ja sam dijete i tako se osjetim, za ženama sam znao da puno letim, sve su lijepe, ni jedna mi ne smeta, obilazio sam ih k´o pčela, od cvijeta do cvijeta. Uvijek su mi žene u pameti, mijenjao sam ih k´o opanak na peti, kad ih vidim igraju mi, damari k´o drva na kamari. Uvijek sam bio u ćošku, nisam im nikad bio na trošku“ – nabraja Petrović.

Romo ima još nekoliko hobija; sakuplja kape (ima ih preko 200 iz raznih država), zatim olovke, upaljače, ploče i muzičke kasete. (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending