Pratite nas

Poznati

Iz Bosne se tužna pjesma čuje: UMRLA JE HASNA KAŠMO, BOSANSKA “MERHAMET DUŠA” U NJEMAČKOJ

Published

on

Tužne vijesti, kao da se utrkuju koja će više rasplakati naša srca. Umrla je Hasna Kašmo, sevdah pjevačica koja je plijenila glasom i bila je pulenka Safeta Isovića i Omera Pobrića.

I nju je izdalo srce! Rođena je Tešnju, ali je odrastala u Zenici. Sa 19 godina zaputila se u Njemačku, gdje je radila “Siemens”, a pjevala u dane vikenda. Pokušala je krajem sedamdesetih godina da se ozbiljnije posveti muzici. Sa Ljubom Kešeljom je snimila pjesmu “Mezimica”, ali ta ploča nije prošla. “Minirala” je Zorica Brunclik.

Hasna Kašmo je imala srce veće od Vlašića, a toplije od bosanskog vrelog sunca. U Njemačkoj su je zvali “Merhamet duša”. Kako je dobro poznavala njemačke zakone, nema osobe s prostora bivše Jugoslavije, koja joj se obratila za pomoć, da joj nije pomogla.

Za vrijeme rata u BiH hiljade izbjeglica je dočekala, neke zbrinula, a većini pomogla da regulišu svoje statuse.

Nije se Hasna štedila ni za bosansku estradu. Skoro svim bosanskim pjevačima je završavala penziono I zdravstveno osiguranje – od Safeta Isovića, peko Mileta Kitića, do Hanke Paldum, Nihada Alibegovića, Osmana Hadžića, Enesa Begovića, Šerifa Konjevića, Hamida Ragipovića Beska, Dine Merlina, Harija Varešanovića…
“Bila sam im i savjetnik i prevodilac, svi su odjednom znali moju adresu. Smatrala sam da su mi prijatelji, no kasnije se ispostavilo da to nisu. A ja sam znala proputovati i po 600 kilometara kako bi im pomogla da dobiju toliko željene papire – pričala je Hasna koja je uvijek bila osoba od povjerenja te je imala i certifikat od socijalnog ureda za skrb maloljetne djece.

Jedini koji joj je za života iskazivao zajvalnost bio je Safet Isović. On njena dobra djela nikada nije zaboravljao.

“Safet i ja smo se upoznali kada je on imao problema u Njemačkoj. Oslonio se na nepouzdanu osobu, jednog prevaranta Alagića. A kada je saznao za mene, nije se odvajao. Safet je bio dobrodošao u moj dom, primila sam kod sebe osam mjeseci i u tom periodu žena mu je bila bolesna. Pomogla sam im tako što je dobio status boravka, penziono i socijalno osiguranje. Bio je primoran ostati jer mu se žena razboljela a veliki plus za mene je kako sam uspjela čovjek koji je bio već u godinama da ga osiguraju. Kratko je uživao u tome, ali imao je bolju penziju nego što je imao u Bosni za svih 50 godina. Kada se saznalo da to može svi su nahrlili na mene od Hanke, Bešlića, Beska, Merlina, Harija…

I Safetova žena je osigurana i liječila se u Minhenu na specijalnoj klinici Reha. I dok su drugi samo tapkali u mjestu, Hasna je znala sve zakone i tako svima koji su potražili njenu pomoć, pomogala. A svi su dobili status boravka i nadaju se jednog dana penziji.

“Niko me nikada nije pitao da li sam gladna, žedna, ima li gdje prenoćiti. Znala sam u jednom cugu preći pod šest stotina kilometara da bi im svu papirologiju završila – otvorila je dušu Hana, a onda se prisjetila kako je Safet bukvalno natjerao da snimi album sa sevdalinkama za “Embex”, na kojem je sjano otpjevala deset sevdalinki I koji je godinama io najprodavaniji nosač zvuka u zemljama zapadne Evrope.

Umrla je puna ogorčenja na sve bosanske velike zvijezde. Ona je imala sve u materijalnom smislu, ali emotivno su je ispraznili svojom nezahvalnošću svi velikani bh. estrade. Jedina osoba koja joj je iskazivala zahvalnost bio je Osman Hadžić. (Naj portal)

Poznati

Sačuvano od zaborava: SJEĆANJE NA VELIKOG SEVDALIJU I ČOVJEKA BAJRU REDŽIĆA IZ CAZINA!

Published

on

Prošlo je 17 godina otkad više sa nama nije jedan od najvećih sevdalija koje su BiH i Cazin imali. .

Samo par dana prije nego što je prestalo kucati srce Bajre Redžića, pjevao je, svirao i govorio o sevdalinki za jednu od najgledanijih emisija FTV, koju je snimao Vehid Gunić, a čiji je zaštitni znak bio upravo Bajro Redžić, koji je sa sevdalinkom otvarao i zatvarao ovu emisiju, te pratio mnoge pjevače sevdaha.

Rođen je u Polju 1944. godine, a odrastao u Banja Luci gdje mu je majka radila u tamošnjoj fabrici. Tu je izučio limarski zanat. Svirao do tada frulu, sa 14 godina već stao na veliku scenu u Sanskom Mostu kao mladi solista sevdaha. Po završetku škole majka mu je kupila harmoniku, marke „Melodija“.

Kratko je učio kod Miloša Topića, to mu je bila i prva škola, ponešto od muzičara. Sa 20 godina ga Nikola Đedović uči notalno pismo, pa već nije zavisio od muzičara koji su itekako bili ljubomorni na Bajrin neprikosnoveni talenat.

Svirao je širom bivše Jugoslavije, izučavao sevdalinku. Finese je učio od Šerbe na Radio Sarajevu i od Pavlovića sa kojima je svirao u Erdeviku. On je ušao i u ediciju Instituta sevdaha. Kao vrstan sevdalija našao je prostor i u knjizi o sevdahu Rašida Durića.

Njegovo ime je pri samom vrhu liste ljudi koji su svojim postojanjem, radom i uspjehom zadužili Cazin I Bosnu I Hercegovinu. Bio je vrsni muzičar, kompozitor, istinski ljubitelj sevdalinke i pjesme svoga zavičaja.

Bajro je, reći će vam svi koji su ga poznavali, bio nenametljiv čovjek, svjestan svojih kvaliteta i neizmjernog talenta, ali ipak skroman, uvijek otvoren za savjet, za dobronamjernu kritiku. Uz to, bio je i sjajan pedagog koji je naraštaje cazinske djece podučio umijeću interpretacije sevdalinke, kroz koje Bajrina priča, na neki način, ostaje živa i godinama nakon njegovog odlaska.

Trebali bi sati i sati da se pobroje sve legende sevdaha s kojima je Bajro Redžić sarađivao, svi orkestri i svi festivali u kojima je učestvovao. Zato će vas svi poznatiji muzičari iz BiH, po saznanju da ste iz Cazina, upitati znate li za Bajru Redžića, i ispričati vam neku anegdotu o njegovoj izvrsnosti koja ni kroz decenije bavljenja muzikom nikad nije izgubila na visini.

Tako je Vehid Gunić, antologist sevdalinke, kojeg smo spomenuli na samom početku, jednom prilikom ispričao kako je Bajro, tada još mladić, otišao na audiciju za Narodni okrestar Televizije Sarajevo, možda i najbolji muzički sastav tog vremena. Nakon Bajrine izvedbe komisija koju su činili mahom velikani sevdaha, primijetila je kako Bajri “fali basova”.

Onda se on vratio u Polje, priča Gunić, vježbao basove neko vrijeme, a nakon toga se opet vratio u Sarajevo, te pred komisijom izveo pjesmu odsviranu samo na basovima. Na oduševljeni komentar Ismeta Alajbegovića Šerbe kako je Bajro odličan i kako mu je mjesto u njihovom orkestru, Bajro je samo rekao:
“Moje mjesto je u mom Polju, u mom Cazinu”, zahvalio se i otišao.

Takav je čovjek bio Bajro Redžić. Živio je za muziku, za dobru pjesmu, za neponovljivo iskustvo sevdaha. Uvijek nekako sa strane, iza pjevača, pomalo u njegovoj sjeni, Bajro je svaku interpretaciju sevdalinke učinio potpunijom, boljom i kvalitetnijom. Svaku njegovu izvedbu publika je doživljavala jer je zapravo bio mehlem za sva čula. Toplinu, sjetu, tugu, veselje, sve je donosio kroz izvedbu sugestivno.

Zbog Bajrine svirke i pjesme Lepa Lukić se znala zaputiti posebno u kafane gdje je on nastupao. Slušala ga je i pjevala. Ona I anas, kada priča o najvećim muzičarima iz svojih najzlatnijih vremena, prvo spominje Bajru Redžića.

Jedinu priliku za diskografiju Bajri je ukazao Halid Muslimović, koji je u svojoj firmi “Halix2 izdao njegov CD. Iako taj album nije imao veliku kampanju, godinama se bio jedan od najprodavanijih diskografskih projekata. Muslimović je Redžiću za ovaj album “bacio na kafu” 500 KM (250 eura).

Osim sevdalinki, ovaj doajen sevdaha odlično je pjevao slovenske, hrvatske, makedonske, bugarske, mađarske narodne pjesme, a sevdalinke je pjevao i lično Josipu Brozu Titu.

Zanimljivo je spomenuti da mnogi Bajru i danas nazivaju, iako nije s nama već 17 godina, najvećom enciklopedijom sevdalinki na svim prostorima gdje se ona pjeva.
Bajro Redžić uistinu nije bio samo muzičar, a harmonika nije bila njegov posao. Možda upravo zato s tako velikim oduševljenjem mnogi pričaju o Bajri i danas.
I na kraju ove priče, uz poklon pjesmu, da kažemo kako Bajre Redžića nema u sarajevskoj Kući sevdaha, u kojoj se čuva uspomena na velikane bosanske pjesme. Bar tako se hvale oni koji su je gormirali i koji su danas na njenom čelu. Nije to Bajri šamar, već “borcima” za očuvanje sevdalinke i velikane sevdaha. Nisu krivi oni što su rođeni u pogrešno vrijeme I postavljeni na pogrešno mjesto. (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending