Pratite nas

Razglednice

Kako se živi u Kataru: NAJBOGATIJA SU ZEMLJA, ALI SVIM NOVCEM NE MOGU DA KUPE ONO U ČEMU SE MI RAZBACUJEMO

Published

on

Svjetsko prvenstvo u fudbalu odigrava se ove godine u Kataru, stoga nam je ova zemlja postala izuzetno zanimljiva. Evo 10 zanimljivosti o Kataru koje će vas prilično iznenaditi, ali i šokirati.

1. Katar je okružen pustinjom, ova država je stvorena u pustinji, zbog čega nemaju slatku vodu pa moraju da destiluju morsku kako bi imali vodu za piće. Zbog svega toga čista voda je najskuplje piće u Kataru.

2. Vlast je u rukama emirata i to decenijama. Ovdje vlada apsolutna monarhija, a kuća Tani vlada Katarom od 1868. godine nakon završetka katarsko-bahreinskog rata. Sadašnji emir je Tamim bin Hamad al Tanin, koji vlada zemljom od 2013. godine. A njegova majka Moza, druga žena šeika Hamada je najvjerovatnije najbogatija žena na svijetu sa bogatstvom procijenjenim na preko 15 milijardi dolara.

3. 99% stanovništva Katara su građani Dohe. Prema statistici 9 od 10 stanovnika Katara živi u Dohi.

4. Sva hrana u Kataru se uvozi iz drugih zemalja jer oni nemaju obradive površine.

5. Alkohol je zabranjen u Kataru.

6. Katar je druga najbezbjednija zemlja u svijetu. Katar ima drugu najnižu stopu kriminala na svijetu, odmah iza Abu Dabija.

7. Broj muškaraca je znatno veći od broja žena, na tri mušarca dođe jedna žena.

8. Katar je jedna od najbogatijih zemalja na svijetu. Veliki dio bogatstva potiče od nafte i prirodnog gasa koji čini više od 60 procenata BDP-a. Nekoliko godina zaredom Katar je prva zemlja u svijetu kad se gleda bruto domaći proizvod po glavi stanovnika. Na listi je ispred Luksemburga, Singapura, Bruneja. Zvuči gotovo nestvarno, ali prije samo 70 godina, to je bilo jedno od najsiromašnijih mjesta na planeti. Stanovnici Katara, koji je tada bio britanski protektorat, živjeli su od ribolova i prodaje bisernih školjki.

9. Krajem tridesetih godina prošlog vijeka u malom mjestu Duhan, na zapadu zemlje, pojavila se nafta. Katar je počeo da je prodaje svijetu i od tada više ništa nije bilo isto. Međutim, pravi razvoj kreće tek sedamdesetih godina. Katar je 1971. dobio nezavisnost od Velike Britanije, a tih godina je u Persijskom zalivu otkriveno najveće pojedinačno nalazište prirodnog gasa na svijetu. Energent koji je nekada smatran gotovo bezvrijednim će preko noći transformisati zemlju i od Katara napraviti ono što vidimo danas.

10. U posljednje dvije decenije, članovi vladajuće porodice Al Tani su uložili dosta novca u umjetnost i kulturu. Katar je danas jedan od najvećih kupaca umjetničkih djela u svijetu. Skoro 10.000 eksponata iz cijelog islamskog svijeta nalazi se u Muzeju islamske umjetnosti, zgradi smještenoj na vještačkom poluostrvu koje gleda na modernu Dohu. Osim uticaja islama, na život u Kataru snažno je uticala beduinska, nomadska kultura. O svojoj istoriji, Katarci najviše podsjećaju na nacionalni praznik 18. decembra. Tog dana 1878. godine, šeik Džasim bin Muhamed al Tani, osnivač modernog Katara, uspio je da ujedini lokalna katarska plemena. (Naj portal)

Razglednice

Život u Afganistanu iz ugla putoholičara Maria Kokoruša iz Visokog: Talibani su nježni, romantični i dobri u duši!

Published

on

Ako se zaputite u Afganistan, ponesite probiotik sa sobom. Ja jesam, pa opet, pokupio sam neki baš gadan stomačni virus koji me drži evo mjesec dana. Općenito, higijena im je na jako niskom nivou. Jedu svi zajedno iz jednog velikog tanjira, rukama, na podu.

Mario Kokoruš (35), porijeklom iz Visokog, inače doktor tehničkih nauka iz oblasti energetike, strastveni je putoholičar. Do sada je proputovao više od 80 zemalja, a iz jedne koja važi za opasniju, Afganistana, vratio se prije nekoliko dana. Prepun utisaka, za Auru je rado govorio o ovom uzbudljivom putu…

-Putovanje u Afganistan je došlo spontano. Ta opasna zemlja je bila već duže vrijeme na mojoj listi, te dolaskom talibana na tamošnju vlast i “koliko-toliko” mirniji način života, shvatio sam da je sada pravo vrijeme za ovo putovanje. Pripreme su trajale otprilike dva mjeseca, jer su mi bile potrebne vize. Na putovanje sam išao sa prijateljem Marinom Petrovićem. Letjeli smo iz Sarajeva za Abu Dhabi, a potom za Pakistan, a onda autobusom iz Pakistana u Afganistan.

-Povratne aviokarte za Kabul iz Abu Dhabija koštaju između 900 i 1000 eura, a mi smo pronašli povoljniju opciju. Prvo smo Wizzairom iz Sarajeva letjeli do Abu Dhabija za 65 eura, te onda za Islamabad i karta je koštala 270 eura. U Afganistan smo ušli preko zloglasnog pakistanog planinskog lanca Khyber Pass u kojem se nalazi granični prijelaz Torkham.

-Potom smo uzeli taksi za Kabul. Proveli smo ukupno deset dana tamo i posjetili gradove Bamyan, Mazar-e Scharif, Jalalabad i nacionalni park Band-e-Amir – prepričava Mario.

Za svo vrijeme provedeno u Afganistanu, njih dvojica su vidjeli tek nekoliko stranaca.

-Dvoje s turističkim vodičima i jedan par u Kabulu koji se svađao s taksistom. I nas dvojica. Ma, doslovno se život u Afganistanu ne može porediti niti sa jednom zemljom u kojoj sam do sada bio. Koliko god da sam se pripremao na putovanje, nisam znao šta me tamo čeka, dok nisam to vidio i osjetio. Odnos talibana prema strancima je u potpunosti drugačiji od onog kako je predstavljeno u medijima. Prema nama su bili ljubazni, gostoljubivi.

Na samom ulazu su nas uhapsili, jer je to regularna procedura ulaska u zemlju. Zadržali su nas par sati, ispitivali odakle smo, šta nas dovodi u njihovu zemlju. Potom su nam ponudili večeru i smještaj, te nam objasnili “pravila ponašanja”. Za većinu tih pravila sam čuo i ranije, ali ono što nisam mogao vjerovati dok nisam vidio, je način ophođenja prema ženama.

-Čim su preuzeli državu talibani su uveli mnoga ograničenja za žene. One nemaju nikakva prava. One izvan kuće moraju biti potpuno pokrivene. Ako ne pokriju lice i tijelo na javnim mjestima, tada bi njen otac ili najbliži muški rođak mogli biti odvedeni u zatvor ili otpušteni iz državne službe. Žene čak ne smiju ući u avion bez pratnje supruga ili bliskog muškog rođaka koji je prošao pubertet. I ulazak u javne parkove ograničen je spolnom pripadnošću. Tri su dana rezervisana za žene, četiri za muškarce. Međutim, prema dekretu, strogo se preporučuje da žene izlaze iz kuće samo kada je to neophodno. Neki su nam rekli da im je izlaz do 18:00 sati, mada sam ih viđao i poslije na tržnici. Dosta ljudi smatra da je dolaskom talibana na vlast sigurnije nego ranije, ali je ekonomska situacija lošija.

-Boje se šta će biti u budućnosti jer talibani nemaju znanje da vode državu i trenutno troše postojeće resurse. Jednom sam poklonio magnet-nije znao za šta služi. Veliki broj talibana ne zna engleski jezik. Imaju dosta zakona koje su donijeli dolaskom na vlast. Većinu tih zakona bih nazvao primitivizmom. No, čar svakog putovanja i jeste u upoznavanju načina života i običajima kulture u koju idem. Tako sam se prepustio uživanju u raznim jelima. U kuhinji glavno jelo uglavnom je u većini slučajeva biljka bamija koju ne pune mesom. Nažalost, iako opskrbljen probioticima, dobio sam stomačni virus. Iako je jelo ukusno i spremljeno dobro, uslovi u kojima jedete su nehigijenski i općenito higijena im je na jako niskom nivou. Jedu svi zajedno iz jednog velikog tanjira, rukama, na podu.

Unatoč tome, putovanje neću pamtiti po stomačnom virusu, već po izuzetno nevjerovatnoj energiji ljudi i načinu na koji žive. (Najportal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending