Pratite nas

Sudbine

Lela Milosavljević: KAKO SAM NAPRAVILA LAŽNI PROFIL NA FEJSU, PA POČELA DA SE DOPISUJEM S MUŽEM

Published

on

Priča “Udovac” Lele Milosavljević, na originalan i izuzetno duhovit način, govori nam o savremenom dobu i društvenim mrežama, pomoću kojih se možemo povezati sa bilo kim, bilo gdje, ali isto tako se možemo potpuno otuđiti od onih koji koji su nam najbliži.

Priča je prije tri godine nagrađena nagradom Vuko Bezarević za najbolju satiričnu priču.

“Moj Žika i ja živimo u braku 30 godina. Voljeli se i poštovali, kućili i djecu odgajali. Već smo prešli pedesetu i, kao većini u braku, nekad bijaše lijepo, nekad smo mislili da i ljepše ima. Porastoše djeca, Žika ostade bez posla, zavlada neka apatija i u našoj kući i među narodom. Sve manje nam neko bane na kafu, a i mi rijetko gdje idemo. Djeca otišla svojim putem, u potrazi za poslom i životom. Mi se osamili i ućutali.

Negdje skoro kaže Žika otvorio Fejsbuk, našao drugove iz Vojske, pa neke naše stare prijatelje što odoše preko svijeta, te sa njima malo razmijeni poruke i ubije vrijeme. Tako ja kad dođem s posla, skuham ručak i sve obavim, taman da malo progovorimo, ali moj Žika gleda u telefon i ne progovara, ko ova današnja djeca. Riješim ja da propratim situaciju, pa i sama napravim profil na Fejsbuku. Stavim sliku neke zgodne žene sa reklame iz novina, pa dodam i još par na travi, na plaži, onako izdaleka, samo da se figura nazire. Dadnem joj ime, napišem da živi blizu, pa pošaljem Žiki zahtjev. Prihvati mene Žika za prijatelja, pa mi kao pravi džentlmen posla poruku da me pozdravi i poželi dobrodošlicu. Ruku na srce, Žika je uvijek bio dobar domaćin i volio goste, dok su nam dolazili. Tako, muž i ja počnemo da se dopisujemo.

Tada ja prvi put čujem da moj Žika voli zdrav život, ozbiljnu muziku, a veli i knjige voli, nego ne stiže da čita. Smjela bih se zakleti da Žika voli pečenje i sarmu, da se zgražava na fitnes i pahuljice, o knjigama i muzici i da ne govorimo… No, dobro, prihvatih ja igru pa mu udijelih komplimente i napomenuh da je danas sve manje pravih džentlmena. Tad on meni potanko opisa koliko je on savršen.

Poslije par dana upitam ja Žiku je li njegova supruga oduševljena što ima takvog deliju, kad mi on na to odgovori da je njegova supruga, veselnica, preminula prije dvije godine!
Auu, kad to pročitah dođe mi da odem u sobu, gdje on, kao gleda utakmicu, i da ga ubijem, pa da malo ja budem udovica, ali nekako se uzdržah. Kad mi ispriča kako o djeci sam brine, po kući sve radi, ma bi mi žao Žike što sam mu ja umrla. Kad odem na posao Žika vrijedno pošalje poruku meni, pa se javi i ženi, valjda da umiri savjest. Doduše, ženi samo kratko – kupi hljeb. Ili, odoh ja na pecanje.

Sa mnom bi, da je vremena, povazdan pisao. Pita me i kako sam spavala i šta sad radim, a i kako se osjećam. Pošto to odavno nikoga nije interesovalo, sve ja Žiki potanko ispišem. Kad mi dođe da se nekome požalim odem u sobu, legnem i pišem mužu u dnevnom boravku. A bilo je dana kad popodne sjedimo na dva kraja ugaone garniture i dopisujemo se. Moj muž i ja. Ponekad mi se Žika toliko dopadao da sam zaboravljala da sa njim živim trideset godina. Ponekad me potjera đavo pa ga pitam je li pokojna žena bila lijepa.

Bila je, bolno napiše Žika.

Priupitam ja o toj pokojnici svašta, ali on vješto izbjegne da se o njoj dugo priča. Radije piše o mom mužu, za koga mu napisah da po cijeli dan gleda u telefon a na mene ne obraća pažnju. E, njega Žika izgrdi po propisu! Kako može ovakvu ženu da zapostavi, veli šta bi on dao da nije sam i jadan. Šta bi on dao da ima ovakvu ženu kraj sebe!

Prolaze dani, a ja čekam poruke od Žike i kad stignu obradujem se. Počeli smo da se krijemo po kući i da se dopisujemo. Nešto se mislim, ko je ovdje lud? A ne znam ni šta da radim…
Da li da ipak ubijem Žiku, pa da mi se na onom svijetu pridruži, ili da mu pustim klasičnu muziku i spremim ovsenu kašu za ručak, kad već voli? Ako ovako nastavimo zakazaćemo sastanak, pa kud ću onda. A sve mi se čini da će mi se ucvijeljeni udovac i pokojna žena zaljubiti…

Ipak mislim da je najbolje da što prije raskinemo, inače će vrag odnijeti šalu… (Naj portal)

Sudbine

Mladen kupio cijelo selo kod Žepča: USKORO KREĆE TITOV “PLAVI VOZ” (VIDEO)

Published

on

U Golubinji kod Žepča Mladen Cvitanović privodi kraju radove na replici Titovog Plavoga voza koji će imati restoran i nuditi domaće i ino specijalitete.

Od domaćih specijaliteta bit će to grah s mesom a iz inostranstva čorba od lososa, tradicionalno Norveško jelo. Ovo zbog toga što je Mladen veliki dio života proveo u toj zemlji gdje je zaradio i penziju.

U Plavi voz uložit će milion eura a u restoranu će se nuditi i roštilj te zdrava hrana. Mladen je neobičan i po tome što ima 32 Old timera i što je kupio cijelo selo.

Njegov san je jednostavno svoje rodno mjesto Golubinje kod Žepča staviti na turističku mapu Evrope i svijeta. Za ovaj jedinstveni turistički projekt vlada veliki interes u BiH i svijetu. Srećko Stipović posjetio je Mladena i njegovo gradilište pa pogledajte što je snimio. (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending