Pratite nas

Sudbine

Marko Stojčevski, dobar mali čovjek: PRONAŠAO IZGUBLJENI NOVAC I VRATO GA, A ONDA MU JE STIGLA NAGRADA

Published

on

Marko Stojčevski (11) učenik petog razreda Osnovne škole “Žarko Zrenjanin” u Kačarevu krajem decembra prošle godine učinio je dobro djelo. Pokazao je da je vaspitan i pošten dječak, a za taj gest nagrađen je onim što je najviše želio!
A ovako je sve počelo…

Nekoliko dana pred kraj godine, Marka je mama poslala da kupi neke namirnice. Ispred jedne prodavnice pića, ugledao je smotuljak novčanica od 100 eura, 2.000 i 1.000 dinara, ali ih nije zadržao već ih je dao prodavačici, piše portal zdravopancevo.rs.

Ona je predložila da sačekaju do narednog dana i provjere hoće li se javiti osoba koja je novac izgubila, a da će, ukoliko se to ne desi, novac vrati dječaku. Tako su i uradili, a već istog dana kod prodavnice se zatekla uplakana djevojčica u potrazi za izgubljenim novcem.

Tako je Marko zahvaljujući svom poštenju ovoj djevojčici spasao praznike, ali tu se priča nije završila! Kačarevci su se udružili i riješili da na najljepši mogući način zahvale Marku na ovom dobrom djelu.

Markova mama Dušica Dakić Stojčevski, naime, u razgovoru za pančevački portal zdravopancevo.rs rekla je da joj je Marko priznao da su mu osjećanja bila pomiješana kad je ugledao novac.

„Rekao mi je da je na trenutak pomislio kako bi taman mogao da kupi novo biciklo, jer mu se ovaj raspada, ali ipak je odlučio da je bolje da sačeka da se eventualno javi onaj ko je pare izgubio, jer mu je bilo jasno koliko bi ta osoba bila tužna da ovako pred praznike ostane bez te svote koja nije tako mala – rekla je Dušica.

Ove riječi dale su Kačarevcima ideju. Znali su šta će Marka najviše razveseliti, pa se tako u komentarima ispod teksta pojavio prijedlog da se dječaku kupi novo bicikol koji je naišao na oduševljenje. Ekipa iz udruženja “Volonteri Kačarevo” uzela je stvar u svoje ruke, organizovala akciju i tako pružila priliku sugrađanima da doniraju novac.

Desetak dana kasnije, Marku je uručen nov bicikl, koji vrijedi gotovo duplo više od novca koji je pronašao i vratio!

Prema riječima Markove mame, radost njenog sina zbog ovog lijepog iznenađenja ne može se opisati, ali najvažnije je to što se lekcija o poštenju, dobroti i ispravnom postupanju sada dodatno ukorijenila ne samo u srcu njene djece (Marko ima starijeg brata), već i u srcima njihovih drugara iz škole i iz sela, a vjerovatno i sve one djece, ali i odraslih koji su čuli ovu priču.

„Bila sam vrlo ponosna što je Marko tog dana vratio novac, jer je to za nas bila potvrda da iz kuće nosi dobro vaspitanje. Iako mi je bilo pomalo neprijatno što se priča toliko proširila i što je organizovana i akcija da mu se kupi bicikl, s druge strane mi je bilo jako drago zbog njega i ostale djece, jer će im sigurno ovaj primjer ubuduće biti putokaz kako treba da postupaju u životu. A Marku osmjeh danima ne silazi s lica, ne samo zbog novog bicikla, već i zbog činjenice da je dobio toliko mnogo pohvala i lijepih riječi i od poznatih i od nepoznatih ljudi. Sad već mogu da budem sigurna da on više nikad neće imati dilemu kako treba da postupi u situacijama koje život bude stavljao pred njega i zbog toga posebno hvala svim ljudima koji su učestvovali u ovoj akciji – rekla je Dušica Dakić Stojčevski. (Naj portal)

Sudbine

Ponosni Hercegovac: MILENKO VRCAN SVAKE GODINE U LJUBUŠKI SE DOVEZE NOVIM MERCEDESOM

Published

on

Već gotovo tri decenije Milenko Milan Vrcan iz Nagolda u Baden-Virtembergu svake godine putuje u svoju Hercegovinu i gotovo svake godine novim mercedesom. Nije tu riječ o nekakvom dokazivanju već o dječačkom snu kojeg je Milenko sam sebi ostvario.

“Stara narodna izreka kaže: ‘Čovjek snuje, Bog određuje’. I na tom tragu mnogi su životi proživljeni i od toga niko ne može pobjeći. Ali, ponekad se snovi ostvare”, mišljenja je Vrcan.

Kaže, on je pravi svjedok tome.

Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan uticaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći mercedes.

“Naši Hercegovci bi iz Njemačke dolazili u Hercegovinu za vrijeme Božića i Gospojine (Velike Gospe). U mom kraju bilo je puno onih koji su otišli u svijet ‘trbuhom za kruhom’, a blagdane i odmore bi provodili na rodnoj grudi.

U to vrijeme standard u Njemačkoj je bio jako visok i živjelo se puno bolje nego u današnje vrijeme. Mnogi stariji ljudi i danas kažu kako su plaće bilo toliko visoke da ih nisu mogli potrošiti”, kaže Milenko za “Fenix-magazin”.

Stariji ljudi koji su živjeli i radili u Njemačkoj prisjećaju se kako su najamnine za stan u to vrijeme iznosile u prosjeku između 300 do 400 tadašnjih njemačkih maraka, a plata im bila do 5.000 njemačkih marka bruto.

Zbog toga ne čudi što su Hercegovci iz Njemačke kući dolazili u skupocjenim automobilima, a mercedes je svakako dominirao. Tome je pridonijela i činjenica da je velik broj iseljenika iz Hercegovine radio u mercedesovim fabrikama.

Tako je Milenko još kao dječak s velikim interesom promatrao i maštao kako će jednoga dana i on imati novog mercedesa s kojim će dolaziti u Hercegovinu. To mu se i ostvarilo. U 30 godina, koliko je proveo u Njemačkoj, promijenio je čak 20 mercedesa i gotovo svake godine u svoju Hercegovinu odlazio s novim mercedesom.

Naime, prije 30 godina, tačno na Valentinovo, 14. februara 1994. godine, iz Hercegovine je došao u Titize Nojštat (okrug Hintercarten), na jugozapadu Baden-Virtemberga i tu ostao dvije godine. Za to je vrijeme upoznao suprugu Slavicu koja je tad živjela u Nagoldu. Godine 1995. su se vjenčali, a on se zaposlio u kompaniju njezinog oca koja je sarađivala s mercedesovom fabrikom u Sindelfingenu.

“Nakon nekoliko godina sam osnovao svoju kompaniju Geristbau Milan, koja radi montažu svih vrsta građevinske skele i sarađuje s mercedesovom fabrikom. Tad sam kupio svoj prvi mercedes. Bilo je to 2000. godine i od tada sam ih promijenio 20 i svi su bili mercedes marke”, kaže on.

Milenko kaže kako mu nikad nisu bile bitne materijalne stvari, niti se želio nekome dokazivati. Želio je, kaže, sebi i svojoj porodici poštenim radom osigurati sigurnu i bolju budućnost.

“Ima ljudi kojima se moj san o mercedesima neće svidjeti, ima onih kojima će to biti simpatično i dobro, ali na njima i njihovom karakteru je što će reći”, mišljenja je Milenko.

Kaže kako je on sretan suprug i otac troje djece. Njegova su djeca njegov dar od Boga, a kaže, da je tek prije nekoliko godina shvatio da početna slova imena njegove djece doista i daju riječ “dar”: Denis, Angelina i Roko. U njegovom životu značajnu ulogu odigrala je njegova baka Ana. On i njegov brat i sestre su je zvali mamom Anom. S njom je proveo veći dio svog djetinjstva, ali i mladosti, odnosno sve do 1990. kada je baka preminula.

“Moja baka Ana bila je oličenje izvorne Hercegovke. Ona mi je usadila vjeru, ljubav, poniznost i sve ostale hršćanske vrijednosti koje sam ja prenosio na svoju djecu. Često je znala reći: Sine moj, bez Boga nema ništa. Možeš imati sva bogatstva ovog svijeta. Ali ako nemaš Boga u sebi, tad nemaš ništa. Tako da ja te hrišćanske vrijednosti prenosim na svoju djecu, i mogu reći ima rezultata. Moja kćerka želi studirati teologiju”, govori Milenko.

Gdje god da bio i šta god radio, kaže, on je najprije Hercegovac i tog se ne odriče.

“I uvijek volim kazati da bi ljudi što god da žele trebali prvo kazati ‘Bože moj…’ pa taman kada su u pitanju i dječje želje i snovi kada se mašta o mercedesu. Baš kao što moja baka govorila sve što nije Božjom rukom blagoslovljeno i ne treba ti, tim riječima Vrcan završava svoju zanimljivu životnu priču.

Milenko Milan Vrcan je ovih dana učestvovao u snimanju spota za pjesmu “Eh, da mi je Hercegovina” sa svojim novim mercedesom S klase. A koliko će ih još promijeniti, samo Bog zna! (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending