Pratite nas

Sudbine

Nekad nije silazio sa nje, a danas: OSAM GODINA JE PROŠLO A DA NIJE IMALA ODNOSE S MUŽEM

Published

on

Na početku braka, sve je bilo sasvim drugačije – njih dvoje bukvalno nisu mogli da skinu ruke jedno sa drugog, a potom se iznenada sve promijenilo.
U priči anonimne Engleskinje će se vjerovatno mnogi prepoznati.

“Kada smo se vjenčali, moj suprug je imao nepresušnu želju za vođenjem ljubavi. Radili smo to svuda gde smo stigli, a ponekad sam se pitala da li je on zavisnik od intimnih odnosa – priča Britanka i nastavlja:

Međutim, sve se promijenilo prije osam godina kada je on povrijedio nogu. Tada nije mogao redovno da vježba, počeo je da jede brzu hranu i naglo se ugojio. Od tada nijednom nismo vodili ljubav. Sve što je moguće sam probala, ali uzalud.

Kupovala sam se*si veš, govorila mu da ga volim i da mi je i dalje privlačan. Ali, on me je uvijek odbijao… Pokušala sam da razgovaram sa njim, ali sam naletjela na zid ćutanja. Predložila sam mu i da ode kod ljekara, ali on je odmah rekao da to ne dolazi u obzir. Jasno je da je u depresiji, ali i ja sam sve frustriranija jer on bukvalno ne želi da me dodirne. Jedini način da me pomazi je da ga uhvatim za ruke i natjeram ga da me zagli – očajna je žena.

“Da stvari budu još gore, otkrila sam šta krije od mene. Jedne noći sam se trgla iz sna i čula šumove u kuhinji. Kada sam ga vidjela kako sjedi za stolom sa ogromnim pakovanjem čipsa i osam krofni, nije mi bilo dobro. On ima 47 godina i rekla sam mu da neće doživjeti 50. rođendan ako nastavi ovako – iskrena je ona.

“Očajna sam! Plakala sam toliko puta i ne znam šta da radim. Osjećam se toliko usamljenom. Mogu da živim bez vođenja ljubavi, ali ne mogu bez malo nježnosti. Odbio me je toliko puta… Imam osjećaj kao da umire pred mojim očima – napominje Engleskinja.

Došla sam u fazu da sam čak iz dnevne sobe sklonila naše stare slike. Ne mogu više da nas gledam nasmijane i zagrljene na plaži, kao da se radi o nekim drugim ljudima. Šta ja uopšte, mogu da uradim kada je on očigledno izgubio bilo kakvo interesovanje za mene. O ljubavi i da ne govorimo – zaključila je žena. (Naj portal)

Sudbine

Ponosni Hercegovac: MILENKO VRCAN SVAKE GODINE U LJUBUŠKI SE DOVEZE NOVIM MERCEDESOM

Published

on

Već gotovo tri decenije Milenko Milan Vrcan iz Nagolda u Baden-Virtembergu svake godine putuje u svoju Hercegovinu i gotovo svake godine novim mercedesom. Nije tu riječ o nekakvom dokazivanju već o dječačkom snu kojeg je Milenko sam sebi ostvario.

“Stara narodna izreka kaže: ‘Čovjek snuje, Bog određuje’. I na tom tragu mnogi su životi proživljeni i od toga niko ne može pobjeći. Ali, ponekad se snovi ostvare”, mišljenja je Vrcan.

Kaže, on je pravi svjedok tome.

Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan uticaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći mercedes.

“Naši Hercegovci bi iz Njemačke dolazili u Hercegovinu za vrijeme Božića i Gospojine (Velike Gospe). U mom kraju bilo je puno onih koji su otišli u svijet ‘trbuhom za kruhom’, a blagdane i odmore bi provodili na rodnoj grudi.

U to vrijeme standard u Njemačkoj je bio jako visok i živjelo se puno bolje nego u današnje vrijeme. Mnogi stariji ljudi i danas kažu kako su plaće bilo toliko visoke da ih nisu mogli potrošiti”, kaže Milenko za “Fenix-magazin”.

Stariji ljudi koji su živjeli i radili u Njemačkoj prisjećaju se kako su najamnine za stan u to vrijeme iznosile u prosjeku između 300 do 400 tadašnjih njemačkih maraka, a plata im bila do 5.000 njemačkih marka bruto.

Zbog toga ne čudi što su Hercegovci iz Njemačke kući dolazili u skupocjenim automobilima, a mercedes je svakako dominirao. Tome je pridonijela i činjenica da je velik broj iseljenika iz Hercegovine radio u mercedesovim fabrikama.

Tako je Milenko još kao dječak s velikim interesom promatrao i maštao kako će jednoga dana i on imati novog mercedesa s kojim će dolaziti u Hercegovinu. To mu se i ostvarilo. U 30 godina, koliko je proveo u Njemačkoj, promijenio je čak 20 mercedesa i gotovo svake godine u svoju Hercegovinu odlazio s novim mercedesom.

Naime, prije 30 godina, tačno na Valentinovo, 14. februara 1994. godine, iz Hercegovine je došao u Titize Nojštat (okrug Hintercarten), na jugozapadu Baden-Virtemberga i tu ostao dvije godine. Za to je vrijeme upoznao suprugu Slavicu koja je tad živjela u Nagoldu. Godine 1995. su se vjenčali, a on se zaposlio u kompaniju njezinog oca koja je sarađivala s mercedesovom fabrikom u Sindelfingenu.

“Nakon nekoliko godina sam osnovao svoju kompaniju Geristbau Milan, koja radi montažu svih vrsta građevinske skele i sarađuje s mercedesovom fabrikom. Tad sam kupio svoj prvi mercedes. Bilo je to 2000. godine i od tada sam ih promijenio 20 i svi su bili mercedes marke”, kaže on.

Milenko kaže kako mu nikad nisu bile bitne materijalne stvari, niti se želio nekome dokazivati. Želio je, kaže, sebi i svojoj porodici poštenim radom osigurati sigurnu i bolju budućnost.

“Ima ljudi kojima se moj san o mercedesima neće svidjeti, ima onih kojima će to biti simpatično i dobro, ali na njima i njihovom karakteru je što će reći”, mišljenja je Milenko.

Kaže kako je on sretan suprug i otac troje djece. Njegova su djeca njegov dar od Boga, a kaže, da je tek prije nekoliko godina shvatio da početna slova imena njegove djece doista i daju riječ “dar”: Denis, Angelina i Roko. U njegovom životu značajnu ulogu odigrala je njegova baka Ana. On i njegov brat i sestre su je zvali mamom Anom. S njom je proveo veći dio svog djetinjstva, ali i mladosti, odnosno sve do 1990. kada je baka preminula.

“Moja baka Ana bila je oličenje izvorne Hercegovke. Ona mi je usadila vjeru, ljubav, poniznost i sve ostale hršćanske vrijednosti koje sam ja prenosio na svoju djecu. Često je znala reći: Sine moj, bez Boga nema ništa. Možeš imati sva bogatstva ovog svijeta. Ali ako nemaš Boga u sebi, tad nemaš ništa. Tako da ja te hrišćanske vrijednosti prenosim na svoju djecu, i mogu reći ima rezultata. Moja kćerka želi studirati teologiju”, govori Milenko.

Gdje god da bio i šta god radio, kaže, on je najprije Hercegovac i tog se ne odriče.

“I uvijek volim kazati da bi ljudi što god da žele trebali prvo kazati ‘Bože moj…’ pa taman kada su u pitanju i dječje želje i snovi kada se mašta o mercedesu. Baš kao što moja baka govorila sve što nije Božjom rukom blagoslovljeno i ne treba ti, tim riječima Vrcan završava svoju zanimljivu životnu priču.

Milenko Milan Vrcan je ovih dana učestvovao u snimanju spota za pjesmu “Eh, da mi je Hercegovina” sa svojim novim mercedesom S klase. A koliko će ih još promijeniti, samo Bog zna! (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending