Pleme Bušmani je na pragu izumiranja, a nekada je bilo najbrojnije. Živi na jugu Afrike i ima ih oko 100.000. Nemaju stalno mjesto prebivališta jer su u stalnoj potrazi za hranom. Sve što imaju, nose na svojim leđima, a kućice naprave za dan. Njihov način života se nije uopće promijenio od nastanka te i dalje žive u plemenskim zajednicama koje se dijele na lovce i skupljače.

Naučnici su uporedili gene Bušmana s genima 1462 naroda diljem svijeta i došli su do zapanjujućeg zaključka da “priljev novih gena” kod Bušmana ne postoji, što pokazuje da se oni nisu miješali ni sa kime.

Bušmani pripadaju najstarijem sloju stanovništva Afrike i vrlo se razlikuju od ostalog afričkog stanovništva. Žive u prirodi i od prirode, i toliko su se prilagodili svom podneblju da su postali pravi medicinski fenomen.

Uz nizak rast, kosu oblika zrna bibera i steatopigiju, Bušmani se odlikuju svojom prilagođenošću vrućem i isušenom području bez kiše, što se vidi po nepostojanju znojnih žlijezda, nemogućnošću da pljunu i izvanrednom zaštićenošću ženskih spolnih organa velikim usnama. Oni se savršeno orijentiraju u svom jednoličnom nepreglednom području, a ipak ne postoji nijedan zapis da se neko od njih izgubio, ili da je umro od žeđi.

Bušmani love antilope i drugu manju divljač lukom i strijelom, i skupljaju jestivo korijenje i druge dijelove biljaka. Boravišta Bušmana su skloništa od trave, granja ili kože. Vole otvoreni prostor i vode nomadski život organiziran po malim mobilnim grupama koje se sastoje od nekih 25 osoba, muškaraca, žena i djece.

Večer je vrijeme njihova okupljanja kada jedni drugima prepričavaju što im se događalo tokom dana. Pjevaju, puše i dogovaraju se oko obaveza za sljedeći dan. Ali prije nego što svane, ustaju i spremaju se za lov, a pavijan im je omiljena hrana jer je pun masti i mogu dugo ostati siti. Poglavica ide prvi u lov, a svi ostali ga prate.

Bušmani su šamanisti. Kod njih postoji vjera u spiritualno biće – Kagen, on je stvaratelj mnogih stvari i junak brojnih mitova, označava bogomoljku.

Eland (Taurotragus) je njihova najsvetija životinja. Savremeni Bušmani vjeruju u dva boga, jedan živi na istoku, a drugi na zapadu, također kao i južni Bušmani vjeruju u duhove mrtvih, ali obožavanje predaka nije prisutno. Jezik Bušmana pripada kojsanskoj grupi. Neobičan je zbog svojih “klik” glasova koji zvuče poput pucketanja jezikom.

Bušmanima je seks vrlo bitna stavka svakodnevnog života. Važniji je nego kod većine ljudi, vode ljubav po nekoliko puta tokom dana i tako cijele godine. Nemaju gdje, nego u svojim kolibama, gdje svi spavaju na podu. Tako se oslobađaju stresa i zbog toga su stalno nasmijani i opušteni.

Vrlo je zanimljiva i priča o vezama u plemenu.

“Svaki muškarac može imati jednu ženu i ona je samo njegova. Nakon nekog perioda života i djece, parovi se jednostavno zamijene. Jedni drugima daju žene i sve ispočetka, bez ikakve ljubomore. Djeca ostaju s majkom koja ide kod novog muškarca, a njemu će kasnije opet rađati djecu.

Sva ta djeca imaju zajedničke majke i cijela zajednica brine o njihovom odgoju, kao jedna velika porodica. A zamjena partnerica može biti i s nekom drugom grupom, što je dobro, jer se izbjegavaju genetski problemi kod sklapanja braka s rođacima unutar iste zajednice”, objašnjava avanturist i pustolov Andrej Maričić.

S druge strane, mlade djevojke ili mladići mogu ići u drugu grupu i upoznati budućeg partnera, živjeti s njim mjesec dana. Nakon tog perioda, ako se svide jedno drugome, vraćaju se u prvobitno pleme, gdje nastavljaju život zajedno.

Steatopigija je karakteristika žena u plemenu Bušmana. To je pojava namjernog akumuliranja visokog nivoa masnoće u mišićima stražnjice i bokovima. Postiže se time što žene hrane uglavnom pavijanima, a obred se provodi u kolibama koje su specijalno napravljene za to. Za njih je to ideal ljepote.

Žene u plemenu uglavnom skupljaju jestivo korijenje biljaka i voće.
“Osim što brinu o djeci, i one idu u potragu za hranom. Ali s njima ide obavezno i jedan muškarac iz plemena kako bi ih čuvao. Uvijek su raspoložene za druženje i puno pričaju. I trudne idu tražiti hranu”, rekao je Andrej.

Plodnost se kod njih javlja tek sa 19 ili 20 godina, zbog načina života koji vode. Obično rode troje ili četvero djece, a životni vijek Bušmana rijetko kad pređe 50 godina.

“Porađaju se u tišini, izvan kampa jer ne smiju pustiti glas. Prije će im teći suze i ugrist će se za ruke nego što će kukati zbog porođajnih bolova”, objasnio je Maričić. (Naj portal)