Pratite nas

Sudbine

Nije bilo ljepše Jugoslovenke: ZBOG SRBINA PROMIJENILA IME I VJERU PA UMRLA NA STRAVIČAN NAČIN

Published

on

Prvi izbor za mis Jugoslavije održan je 1926. i tada se čulo za Italinu Lidu, odnosno Idu Kravanju iz Divače kod Trsta. Ida je pobijedila na izboru za mis Ljubljane, a zatim postala i mis Slovenije.

Njen život je bio poput dobro izrežiranog filma, pun uspona i padova. Zarad karijere odrekla se toplog doma, dva puta je mijenjala ime, a propustila je i velike životne šanse. Umrla je kao Tamara Đorđević, 1979. u Budvi.

Uprkos odbijanju majke, za Itinu ljepotu se čulo do daleke Njemačke i stigla joj je ponuda za probno snimanje. Kako nije bilo govora da je porodica pusti da ode u Berlin, Ita je prelomila i 1927. godine pobjegla od kuće.

U Berlinu je počela njena glumačka karijera. Potpisala je trogodišnji ugovor s producentskom kućom “Ostermajer” i oni su od nje napravili pravu zvijezdu. Učili su je da glumi, pleše, vozi, jaše, pliva… Skoro godinu i po dana pojavljivala se u manjim ulogama stičući iskustvo i spremajući se za ozbiljnije role.

Fanovi su je obožavali, a kritičari hvalili njenu “slovensku ljepotu” i dar za glumu. Dobijala je na stotine pisama obožavalaca i uslijedila je i ponuda za nastavak karijere u Holivudu.

Međutim, na vrhuncu slave, 1931. Iti je srce ukrao Miodrag Đorđević, inženjer iz Beograda i ona je riješila da sve ostavi i uda se za njega. Promijenila je vjeru prešavši u pravoslavlje i poslije selidbe u Beograd po drugi put u životu uzela je i novo ime – Tamara Đorđević.

Kada je počeo Drugi svjetski rat zamalo da je završila u nacističkom zatvoru. Tada je prihvatila je ulogu u filmu njemačke produkcije “Centrala Rio”. Morala je da dokazuje da nije Jevrejka, a tokom snimanja filma posvađala se sa čovjekom koji je vrijeđao Jugoslaviju, a za koga se ispostavilo da je gestapovac.

Itu je zatvora spasao tadašnji ambasador kraljevine Jugoslavije u Berlinu, a kasnije i naš nobelovac Ivo Andrić, koji joj je savjetovao da se hitno vrati u domovinu. Pošto je već snimila svoje scene, odmah je spakovala kofere.

Svoju posljednju ulogu ostvarila je u filmu “Rat” iz 1960. godine, a partner joj je bio Velimir Bata Živojinović. Ubrzo se sa suprugom seli u Budvu, a kuća koju su sagradili stradala je 1979. godine, kada je taj kraj pogodio strahoviti zemljotres. Ina je nažalost podlegla povredama i zdravstvenom problemima, a preminula je iste godine u maju. Sahranjena je u Beogradu na Novom groblju.

Nastavi čitati

Sudbine

Ponosni Hercegovac: MILENKO VRCAN SVAKE GODINE U LJUBUŠKI SE DOVEZE NOVIM MERCEDESOM

Published

on

Već gotovo tri decenije Milenko Milan Vrcan iz Nagolda u Baden-Virtembergu svake godine putuje u svoju Hercegovinu i gotovo svake godine novim mercedesom. Nije tu riječ o nekakvom dokazivanju već o dječačkom snu kojeg je Milenko sam sebi ostvario.

“Stara narodna izreka kaže: ‘Čovjek snuje, Bog određuje’. I na tom tragu mnogi su životi proživljeni i od toga niko ne može pobjeći. Ali, ponekad se snovi ostvare”, mišljenja je Vrcan.

Kaže, on je pravi svjedok tome.

Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan uticaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći mercedes.

“Naši Hercegovci bi iz Njemačke dolazili u Hercegovinu za vrijeme Božića i Gospojine (Velike Gospe). U mom kraju bilo je puno onih koji su otišli u svijet ‘trbuhom za kruhom’, a blagdane i odmore bi provodili na rodnoj grudi.

U to vrijeme standard u Njemačkoj je bio jako visok i živjelo se puno bolje nego u današnje vrijeme. Mnogi stariji ljudi i danas kažu kako su plaće bilo toliko visoke da ih nisu mogli potrošiti”, kaže Milenko za “Fenix-magazin”.

Stariji ljudi koji su živjeli i radili u Njemačkoj prisjećaju se kako su najamnine za stan u to vrijeme iznosile u prosjeku između 300 do 400 tadašnjih njemačkih maraka, a plata im bila do 5.000 njemačkih marka bruto.

Zbog toga ne čudi što su Hercegovci iz Njemačke kući dolazili u skupocjenim automobilima, a mercedes je svakako dominirao. Tome je pridonijela i činjenica da je velik broj iseljenika iz Hercegovine radio u mercedesovim fabrikama.

Tako je Milenko još kao dječak s velikim interesom promatrao i maštao kako će jednoga dana i on imati novog mercedesa s kojim će dolaziti u Hercegovinu. To mu se i ostvarilo. U 30 godina, koliko je proveo u Njemačkoj, promijenio je čak 20 mercedesa i gotovo svake godine u svoju Hercegovinu odlazio s novim mercedesom.

Naime, prije 30 godina, tačno na Valentinovo, 14. februara 1994. godine, iz Hercegovine je došao u Titize Nojštat (okrug Hintercarten), na jugozapadu Baden-Virtemberga i tu ostao dvije godine. Za to je vrijeme upoznao suprugu Slavicu koja je tad živjela u Nagoldu. Godine 1995. su se vjenčali, a on se zaposlio u kompaniju njezinog oca koja je sarađivala s mercedesovom fabrikom u Sindelfingenu.

“Nakon nekoliko godina sam osnovao svoju kompaniju Geristbau Milan, koja radi montažu svih vrsta građevinske skele i sarađuje s mercedesovom fabrikom. Tad sam kupio svoj prvi mercedes. Bilo je to 2000. godine i od tada sam ih promijenio 20 i svi su bili mercedes marke”, kaže on.

Milenko kaže kako mu nikad nisu bile bitne materijalne stvari, niti se želio nekome dokazivati. Želio je, kaže, sebi i svojoj porodici poštenim radom osigurati sigurnu i bolju budućnost.

“Ima ljudi kojima se moj san o mercedesima neće svidjeti, ima onih kojima će to biti simpatično i dobro, ali na njima i njihovom karakteru je što će reći”, mišljenja je Milenko.

Kaže kako je on sretan suprug i otac troje djece. Njegova su djeca njegov dar od Boga, a kaže, da je tek prije nekoliko godina shvatio da početna slova imena njegove djece doista i daju riječ “dar”: Denis, Angelina i Roko. U njegovom životu značajnu ulogu odigrala je njegova baka Ana. On i njegov brat i sestre su je zvali mamom Anom. S njom je proveo veći dio svog djetinjstva, ali i mladosti, odnosno sve do 1990. kada je baka preminula.

“Moja baka Ana bila je oličenje izvorne Hercegovke. Ona mi je usadila vjeru, ljubav, poniznost i sve ostale hršćanske vrijednosti koje sam ja prenosio na svoju djecu. Često je znala reći: Sine moj, bez Boga nema ništa. Možeš imati sva bogatstva ovog svijeta. Ali ako nemaš Boga u sebi, tad nemaš ništa. Tako da ja te hrišćanske vrijednosti prenosim na svoju djecu, i mogu reći ima rezultata. Moja kćerka želi studirati teologiju”, govori Milenko.

Gdje god da bio i šta god radio, kaže, on je najprije Hercegovac i tog se ne odriče.

“I uvijek volim kazati da bi ljudi što god da žele trebali prvo kazati ‘Bože moj…’ pa taman kada su u pitanju i dječje želje i snovi kada se mašta o mercedesu. Baš kao što moja baka govorila sve što nije Božjom rukom blagoslovljeno i ne treba ti, tim riječima Vrcan završava svoju zanimljivu životnu priču.

Milenko Milan Vrcan je ovih dana učestvovao u snimanju spota za pjesmu “Eh, da mi je Hercegovina” sa svojim novim mercedesom S klase. A koliko će ih još promijeniti, samo Bog zna! (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending