Pratite nas

Sudbine

Oni fizičke nedostatke pobjeđuju životnim optimizmom: TUFU I ŠUHRU SPOJILA LJUBAV PREMA HAMBURGERU

Published

on

Teufik i Šuhra Zukanović su osobe sa visokim stepenom invaliditeta, a već osamnaest godina žive u Sanskom Mostu u skladnom braku. Iako kažu kako se život i položaj pripadnika ove populacije u društvu nešto poboljšao u posljednje vrijeme, smatraju kako treba još dosta toga da se učini kako bi se ljudi sa invaliditetom osjetili ravnopravnim u društvu.

Ovo dvoje supružnika su inače osobe pune entuzijazma i životne energije, a pored toga aktivni su u brojnim društvenim djelatnostima, posebno sportu, gdje se aktivno takmiče i osvajaju brojne nagrade i priznanja.

“Osoba sam sa stopostotnom invalidnošću, praktično cijeli svoj život, od kada sam u trećoj godini života imala tešku prehladu i moje se zdravstveno stanje tada iskomplikovalo. Najviše se to odrazilo na noge i kičmu, do sada sam imala petnaest operacija, a očekujem i šesnaestu. Ipak, nikada se u životu nisam predavala, ne osjećam se invalidom, jednostavno nemam to u glavi. Život shvatam kao borbu i neprestano se borim”, kaže Šuhra za „Nezavisne“, koja u domaćinstvu obavlja sve kućne poslove.

Njen suprug je također lice s invaliditetom od rane mladosti, a Zukanovići žive od socijalne pomoći koju primaju. Kažu kako su njihova primanja sada veća nego ranijih godina, ali da se poput ostalih građana neprestano bore s inflacijom i poskupljenjima koji utiču na standard, pa se život u finansijskom smislu mora dobro isplanirati. Smatraju kako socijalna osjetljivost i privilegije za populaciju kojoj pripadaju moraju biti znatno veće, te dodaju kako su problemi s kojima se svakodnevno suočavaju brojni.

“Smatram da se puno više pažnje mora posvetiti fizičkoj rehabilitaciji invalidnih lica, te im omogućiti što češći odlazak na banjska liječenja ili na more. S našim primanjima mi to ne možemo sebi priuštiti, također određena pomoć u vidu fizioterapeuta koji bi nam bio često na raspolaganju bio bi pravi potez”, smatraju Zukanovići.

Dodaju kako probleme prilikom kretanja gradom imaju sa fizičkim barijerama, budući da brojne ustanove i institucije još nisu prilagodile svoje prilaze invalidnim osobama, a tamo gdje postoje takvi prilazi često nisu kvalitetno urađeni. Ono što im posebno smeta jesu parking-mjesta predviđena za vozila u vlasništvu lica s fizičkim poteškoćama, koja često zauzimaju nesavjesni vozači. I pored svega s čime se suočavaju, ovi simpatični supružnici su uvijek vedri i nasmijani, te spremni na šalu, često i na sopstveni račun. Kažu kako su se upoznali sasvim slučajno, prije osamnaest godina, a spojila ih je ljubav prema hamburgeru.

“Prije nego što sam došla u Sanski Most živjela sam u Zagrebu i tamo sam često konzumirala brzu hranu, a hamburger je bio naročito ukusan u jednom lokalu kod Savskog mosta. Kada sam došla ovdje, poželjela sam hamburger i otišla u jedan mali restoran gdje je često navraćao Teufik. I tako, hamburger je bio ukusan i poslije dva-tri dolaska zagledali smo se i poslije uzeli. Već dugo godina živimo skladno i u sretnom braku, nadopunjujemo se i činimo život jedno drugom lakšim”, kaže Šuhra.

I pored toga što su osobe sa invaliditetom, Zukanovići su veoma aktivni u sportskom životu i stalno sudjeluju na takmičenjima za lica sa invaliditetom, pa su zahvaljujući tome stekli brojna prijateljstva. Posebno su uspješni u sportskom streljaštvu, pa ja tako Šuhra, zahvaljujući postignutim rezultatima u tom sportu, u pet navrata proglašavana najuspješnijim sportistom općine Sanski Most kada se radi o sportistima sa invaliditetom, što je rezultat vrijedan svake hvale.

Iako invalidne osobe, Zukanovići ističu kako to nije prepreka u ostvarivanju životnih ciljeva ako čovjek životu pristupa sa vedrije strane i sa puno optimizma i entuzijazma. (Naj portal)

Sudbine

Ponosni Hercegovac: MILENKO VRCAN SVAKE GODINE U LJUBUŠKI SE DOVEZE NOVIM MERCEDESOM

Published

on

Već gotovo tri decenije Milenko Milan Vrcan iz Nagolda u Baden-Virtembergu svake godine putuje u svoju Hercegovinu i gotovo svake godine novim mercedesom. Nije tu riječ o nekakvom dokazivanju već o dječačkom snu kojeg je Milenko sam sebi ostvario.

“Stara narodna izreka kaže: ‘Čovjek snuje, Bog određuje’. I na tom tragu mnogi su životi proživljeni i od toga niko ne može pobjeći. Ali, ponekad se snovi ostvare”, mišljenja je Vrcan.

Kaže, on je pravi svjedok tome.

Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan uticaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći mercedes.

“Naši Hercegovci bi iz Njemačke dolazili u Hercegovinu za vrijeme Božića i Gospojine (Velike Gospe). U mom kraju bilo je puno onih koji su otišli u svijet ‘trbuhom za kruhom’, a blagdane i odmore bi provodili na rodnoj grudi.

U to vrijeme standard u Njemačkoj je bio jako visok i živjelo se puno bolje nego u današnje vrijeme. Mnogi stariji ljudi i danas kažu kako su plaće bilo toliko visoke da ih nisu mogli potrošiti”, kaže Milenko za “Fenix-magazin”.

Stariji ljudi koji su živjeli i radili u Njemačkoj prisjećaju se kako su najamnine za stan u to vrijeme iznosile u prosjeku između 300 do 400 tadašnjih njemačkih maraka, a plata im bila do 5.000 njemačkih marka bruto.

Zbog toga ne čudi što su Hercegovci iz Njemačke kući dolazili u skupocjenim automobilima, a mercedes je svakako dominirao. Tome je pridonijela i činjenica da je velik broj iseljenika iz Hercegovine radio u mercedesovim fabrikama.

Tako je Milenko još kao dječak s velikim interesom promatrao i maštao kako će jednoga dana i on imati novog mercedesa s kojim će dolaziti u Hercegovinu. To mu se i ostvarilo. U 30 godina, koliko je proveo u Njemačkoj, promijenio je čak 20 mercedesa i gotovo svake godine u svoju Hercegovinu odlazio s novim mercedesom.

Naime, prije 30 godina, tačno na Valentinovo, 14. februara 1994. godine, iz Hercegovine je došao u Titize Nojštat (okrug Hintercarten), na jugozapadu Baden-Virtemberga i tu ostao dvije godine. Za to je vrijeme upoznao suprugu Slavicu koja je tad živjela u Nagoldu. Godine 1995. su se vjenčali, a on se zaposlio u kompaniju njezinog oca koja je sarađivala s mercedesovom fabrikom u Sindelfingenu.

“Nakon nekoliko godina sam osnovao svoju kompaniju Geristbau Milan, koja radi montažu svih vrsta građevinske skele i sarađuje s mercedesovom fabrikom. Tad sam kupio svoj prvi mercedes. Bilo je to 2000. godine i od tada sam ih promijenio 20 i svi su bili mercedes marke”, kaže on.

Milenko kaže kako mu nikad nisu bile bitne materijalne stvari, niti se želio nekome dokazivati. Želio je, kaže, sebi i svojoj porodici poštenim radom osigurati sigurnu i bolju budućnost.

“Ima ljudi kojima se moj san o mercedesima neće svidjeti, ima onih kojima će to biti simpatično i dobro, ali na njima i njihovom karakteru je što će reći”, mišljenja je Milenko.

Kaže kako je on sretan suprug i otac troje djece. Njegova su djeca njegov dar od Boga, a kaže, da je tek prije nekoliko godina shvatio da početna slova imena njegove djece doista i daju riječ “dar”: Denis, Angelina i Roko. U njegovom životu značajnu ulogu odigrala je njegova baka Ana. On i njegov brat i sestre su je zvali mamom Anom. S njom je proveo veći dio svog djetinjstva, ali i mladosti, odnosno sve do 1990. kada je baka preminula.

“Moja baka Ana bila je oličenje izvorne Hercegovke. Ona mi je usadila vjeru, ljubav, poniznost i sve ostale hršćanske vrijednosti koje sam ja prenosio na svoju djecu. Često je znala reći: Sine moj, bez Boga nema ništa. Možeš imati sva bogatstva ovog svijeta. Ali ako nemaš Boga u sebi, tad nemaš ništa. Tako da ja te hrišćanske vrijednosti prenosim na svoju djecu, i mogu reći ima rezultata. Moja kćerka želi studirati teologiju”, govori Milenko.

Gdje god da bio i šta god radio, kaže, on je najprije Hercegovac i tog se ne odriče.

“I uvijek volim kazati da bi ljudi što god da žele trebali prvo kazati ‘Bože moj…’ pa taman kada su u pitanju i dječje želje i snovi kada se mašta o mercedesu. Baš kao što moja baka govorila sve što nije Božjom rukom blagoslovljeno i ne treba ti, tim riječima Vrcan završava svoju zanimljivu životnu priču.

Milenko Milan Vrcan je ovih dana učestvovao u snimanju spota za pjesmu “Eh, da mi je Hercegovina” sa svojim novim mercedesom S klase. A koliko će ih još promijeniti, samo Bog zna! (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending