Pratite nas

Sudbine

Priča za nepovjerovati: DUŽE OD 2 GODINE DONOSIO CVIJEĆE NA GROB NEZNANCA, A ONDA SE DESILA LJUBAVNA DRAMA

Published

on

Život zaista ponekad zna da ispiše pravu dramu, sa zapletom kakvog se ni najbolji scenarista ne bi dosjetio, a jedan Britanac odlučio je da podijeli svoju priču, u kojoj je otkrio kako se niz neobičnih, i pomalo jezivih događaja, pretvorio u nešto veoma interesatno.

Riječ je o ispovijesti prepunoj isprepletenih osjećanja – od saosjećanja, do griže savjesti i kajanja, koja u sebi ima i elemente ljubavne drame.

Riješio je da događaje na groblju poslije očeve smrti podijeli na društvenim mrežama i pokupio je gomilu simpatija, a ovo je njegova priča, koja će možda jednog dana poslužiti i kao inspiracija nekom režiseru.

„Otac mi je umro. Znam, znam klasičan početak smiješne priče… Sahranjen je u jednom malom selu u Saseksu. Bio sam veoma blizak sa njim, pa sam stalno išao na njegov grob.To činim i danas. (Ne brinite, sad postaje zanimljivo)
Zatim je nastavio.

„Uvijek sam nosio cvijeće, kao i moja majka koja je isto često išla na groblje, kao i moji baka i deka koji su tada bili još uvijek živi, e i oni su nosili cvijeće. Očev grob je bio toliko prepun cvijeća, da je komotno mogao da osvoji i nagradu na nekoj izložbi.

Onda priča počinje da se zahuktava.

„Sve je to lijepo, ali bude mi žao lika koji je sahranjen do mog oca. NIKADA nije imao cvijeće. Umro je u 37. godini, na Božić i niko mu nikad nije ostavio cvijeće na grobu i sad je odjednom u komšiluku sa „cvjećarom“ koji je grob pored.
.
„Pa sam riješio da mu kupim cvijeće. Počeo sam da kupujem cvijeće za mrtvaca kog nikad ni vidio nisam!

Radio sam to neko vrijeme i nikada nisam spomenuo nikom. To je bila moja mala šala sa samim sobom… Pravio sam od svijeta bolje mjesto, jednim po jednim

Međutim, usledilo je jezivo saznanje.

„Pitao sam se da li postoji neka tajna veza između nas, nešto što me je tajanstveno privlačilo k njemu. Možda smo išli u istu školu, igrali za isti fudbalski klub, otkud znam… Krenuo sam da ga tražim po netu i poslije 10 sekundi sam ga našao.

I onda – šok. Žena mu nije ostavljala cvijeće na groblju – zato što ju je ubio. Na Božić. Pošto je ubio ženu, ubio je i njene roditelje. Poslije toga je skočio pod jedini voz koji je saobraćao kroz tunel te božićne večeri.

Zato mu niko nikad nije ostavio cvijeće. Niko osim mene, naravno. Ja sam mu ostavljao cvijeće na svake dvije nedjelje. Na svake dvije nedjelje i to u periodu od dvije i po godine!

Uslijedilo je i kajanje.

„Osjećao sam se užasno zbog njegove žene i njenih roditelja. E sad, nisam baš planirao da njima ostavljam cvijeće na dvije nedjelje u naredne 2 i po godine, ali osjećao sam se kao da im dugujem neku vrstu izvinjenja.

Evo šta je zatim uradio.

„Našao sam njihova grobna mjesta, kupio cvijeće i odvezao se tamo. I dok sam stajao pored grobova mrmljajući izvinjenja, pojavila se žena iza mene. Željela je da zna ko sam ja i zašto ostavljam cvijeće na grobu njene tetke i njenih bake i deke. Neprijatna situacija skroz…

Krenuo je sa pričom…

„Objasnio sam joj cijelu situaciju i rekla da je „ok, to je uvrnuto, ali veoma lijepo“. Zahvalio sam joj se i ovo je pa tek čudno, ali pozvao sam je na piće… Pristala je. Dvije godine zatim je opet pristala kada sam je pitao da se uda za mene. I tako sam upoznao svoju suprugu. (Kraj)

Ljudi su bili oduševljeni njegovom pričom, a mnogi su rekli i da zvuči kao neki scenario za film.

Sa jedne strane, to je sasvim moguće jer je teško provjeriti priče običnih ljudi na mrežama, ali sa druge strane pokazuje kako život može da bude neobičan i da nas jedna stvar zapravo navodi na drugu, a da toga nismo ni svjesni.

Bilo kako bilo, sve je to nepodnošljiva lakoća postojanja… (Naj portal)

Sudbine

Ponosni Hercegovac: MILENKO VRCAN SVAKE GODINE U LJUBUŠKI SE DOVEZE NOVIM MERCEDESOM

Published

on

Već gotovo tri decenije Milenko Milan Vrcan iz Nagolda u Baden-Virtembergu svake godine putuje u svoju Hercegovinu i gotovo svake godine novim mercedesom. Nije tu riječ o nekakvom dokazivanju već o dječačkom snu kojeg je Milenko sam sebi ostvario.

“Stara narodna izreka kaže: ‘Čovjek snuje, Bog određuje’. I na tom tragu mnogi su životi proživljeni i od toga niko ne može pobjeći. Ali, ponekad se snovi ostvare”, mišljenja je Vrcan.

Kaže, on je pravi svjedok tome.

Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan uticaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći mercedes.

“Naši Hercegovci bi iz Njemačke dolazili u Hercegovinu za vrijeme Božića i Gospojine (Velike Gospe). U mom kraju bilo je puno onih koji su otišli u svijet ‘trbuhom za kruhom’, a blagdane i odmore bi provodili na rodnoj grudi.

U to vrijeme standard u Njemačkoj je bio jako visok i živjelo se puno bolje nego u današnje vrijeme. Mnogi stariji ljudi i danas kažu kako su plaće bilo toliko visoke da ih nisu mogli potrošiti”, kaže Milenko za “Fenix-magazin”.

Stariji ljudi koji su živjeli i radili u Njemačkoj prisjećaju se kako su najamnine za stan u to vrijeme iznosile u prosjeku između 300 do 400 tadašnjih njemačkih maraka, a plata im bila do 5.000 njemačkih marka bruto.

Zbog toga ne čudi što su Hercegovci iz Njemačke kući dolazili u skupocjenim automobilima, a mercedes je svakako dominirao. Tome je pridonijela i činjenica da je velik broj iseljenika iz Hercegovine radio u mercedesovim fabrikama.

Tako je Milenko još kao dječak s velikim interesom promatrao i maštao kako će jednoga dana i on imati novog mercedesa s kojim će dolaziti u Hercegovinu. To mu se i ostvarilo. U 30 godina, koliko je proveo u Njemačkoj, promijenio je čak 20 mercedesa i gotovo svake godine u svoju Hercegovinu odlazio s novim mercedesom.

Naime, prije 30 godina, tačno na Valentinovo, 14. februara 1994. godine, iz Hercegovine je došao u Titize Nojštat (okrug Hintercarten), na jugozapadu Baden-Virtemberga i tu ostao dvije godine. Za to je vrijeme upoznao suprugu Slavicu koja je tad živjela u Nagoldu. Godine 1995. su se vjenčali, a on se zaposlio u kompaniju njezinog oca koja je sarađivala s mercedesovom fabrikom u Sindelfingenu.

“Nakon nekoliko godina sam osnovao svoju kompaniju Geristbau Milan, koja radi montažu svih vrsta građevinske skele i sarađuje s mercedesovom fabrikom. Tad sam kupio svoj prvi mercedes. Bilo je to 2000. godine i od tada sam ih promijenio 20 i svi su bili mercedes marke”, kaže on.

Milenko kaže kako mu nikad nisu bile bitne materijalne stvari, niti se želio nekome dokazivati. Želio je, kaže, sebi i svojoj porodici poštenim radom osigurati sigurnu i bolju budućnost.

“Ima ljudi kojima se moj san o mercedesima neće svidjeti, ima onih kojima će to biti simpatično i dobro, ali na njima i njihovom karakteru je što će reći”, mišljenja je Milenko.

Kaže kako je on sretan suprug i otac troje djece. Njegova su djeca njegov dar od Boga, a kaže, da je tek prije nekoliko godina shvatio da početna slova imena njegove djece doista i daju riječ “dar”: Denis, Angelina i Roko. U njegovom životu značajnu ulogu odigrala je njegova baka Ana. On i njegov brat i sestre su je zvali mamom Anom. S njom je proveo veći dio svog djetinjstva, ali i mladosti, odnosno sve do 1990. kada je baka preminula.

“Moja baka Ana bila je oličenje izvorne Hercegovke. Ona mi je usadila vjeru, ljubav, poniznost i sve ostale hršćanske vrijednosti koje sam ja prenosio na svoju djecu. Često je znala reći: Sine moj, bez Boga nema ništa. Možeš imati sva bogatstva ovog svijeta. Ali ako nemaš Boga u sebi, tad nemaš ništa. Tako da ja te hrišćanske vrijednosti prenosim na svoju djecu, i mogu reći ima rezultata. Moja kćerka želi studirati teologiju”, govori Milenko.

Gdje god da bio i šta god radio, kaže, on je najprije Hercegovac i tog se ne odriče.

“I uvijek volim kazati da bi ljudi što god da žele trebali prvo kazati ‘Bože moj…’ pa taman kada su u pitanju i dječje želje i snovi kada se mašta o mercedesu. Baš kao što moja baka govorila sve što nije Božjom rukom blagoslovljeno i ne treba ti, tim riječima Vrcan završava svoju zanimljivu životnu priču.

Milenko Milan Vrcan je ovih dana učestvovao u snimanju spota za pjesmu “Eh, da mi je Hercegovina” sa svojim novim mercedesom S klase. A koliko će ih još promijeniti, samo Bog zna! (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending