Pratite nas

Sudbine

PRIJE NEGO ŠTO SU SE UPOZNALI IMALI SU ISTI ZNAK NA TIJELU: Ili je moj progonitelj ili smo srodne duše!

Published

on

Neki parovi samovoljno urade iste tetovaže, ali rijetko kome može se desiti što i njima! Jedan par ima istu tetovažu, na istom mjestu, uradili su je istog dana, ali prije nego što su se upoznali.

Alis Mandri je otkrila da su njen sadašnji dečko Morgan i ona otkrili da su oboje istetovirali riječ “Obećanje” na srednjem prstu nekoliko sati prije nego što su se sreli na žurci, i time su dokazali da sudbina postoji.

Alis, iz Oksteda, objasnila je da postoji odvojeno “lično značenje” za njih. Alis je rezervisala mjesto u klubu uveče sa svojom najboljom prijateljicom, a tokom dana joj je bilo dosadno pa je odlučila da sebi zakaže tetovažu.

Tražeći ideju, pretražila je na internetu i naišla na riječ “obećanje” urađenu na nečijem prstu, što je inspirisalo da uradi i ona sama.

Kasnije te noći, dok je žurka jenjavala, Alis i njena prijateljica su počele da razgovaraju sa nekoliko momaka. Tada je upoznala Morgana, piše “Miror”.

Djevojka je saznala da osoba koju je upoznala ima istu tetovažu kao i on

Slijedećeg dana Alis i Morgan su odlučili da odu na sastanak i jedu kako bi im to pomoglo da se oporave od prethodne noći, a onda je Alis primijetila zavoj na Morganovom prstu. Kako je sastanak odmicao, odlučila je da ga pita za zavoj, a on je objasnio da se istetovirao dan ranije.

Već šokirana vijestima da se i on tetovirao, Alis je rekla da je zabrinuta šta će biti slijedeće, a Morgan je pokazao šta je tetovirao.

„Nisam mogla da prestanem da gledam, ali u svojoj glavi sam mislila da će, ako mu kažem ovo, on misliti isto što i ja. Ili je moj progonitelj ili smo srodne duše, i nadala sam se da nije (progonitelj). Upravo sam rekla da ne znam kako da mu ovo kažem, ali u suštini, imamo potpuno istu tetovažu.

I oboje smo samo sjedili i gledali jedno drugo i razmišljali, šta se ovdje dešava? Kakva je ovo magija? Nismo bili na društvenim mrežama; on živi 45 minuta od mene; mi se bukvalno nismo poznavali. Imamo potpuno istu tetovažu na istom prstu, na istoj ruci, potpuno istim fontom. Samo smo pričali o tome kako je to bilo čudno i prešli na temu da imamo slobodnu nedjelju i da odemo zajedno negdje. On me je samo pogledao i rekao da i on ima slobodnu nedjelju! Upravo tada smo oboje rezervisali Tursku, i otišli slijedećeg dana; ostalo je istorija – rekla je ona. (Naj portal)

Sudbine

Ponosni Hercegovac: MILENKO VRCAN SVAKE GODINE U LJUBUŠKI SE DOVEZE NOVIM MERCEDESOM

Published

on

Već gotovo tri decenije Milenko Milan Vrcan iz Nagolda u Baden-Virtembergu svake godine putuje u svoju Hercegovinu i gotovo svake godine novim mercedesom. Nije tu riječ o nekakvom dokazivanju već o dječačkom snu kojeg je Milenko sam sebi ostvario.

“Stara narodna izreka kaže: ‘Čovjek snuje, Bog određuje’. I na tom tragu mnogi su životi proživljeni i od toga niko ne može pobjeći. Ali, ponekad se snovi ostvare”, mišljenja je Vrcan.

Kaže, on je pravi svjedok tome.

Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan uticaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći mercedes.

“Naši Hercegovci bi iz Njemačke dolazili u Hercegovinu za vrijeme Božića i Gospojine (Velike Gospe). U mom kraju bilo je puno onih koji su otišli u svijet ‘trbuhom za kruhom’, a blagdane i odmore bi provodili na rodnoj grudi.

U to vrijeme standard u Njemačkoj je bio jako visok i živjelo se puno bolje nego u današnje vrijeme. Mnogi stariji ljudi i danas kažu kako su plaće bilo toliko visoke da ih nisu mogli potrošiti”, kaže Milenko za “Fenix-magazin”.

Stariji ljudi koji su živjeli i radili u Njemačkoj prisjećaju se kako su najamnine za stan u to vrijeme iznosile u prosjeku između 300 do 400 tadašnjih njemačkih maraka, a plata im bila do 5.000 njemačkih marka bruto.

Zbog toga ne čudi što su Hercegovci iz Njemačke kući dolazili u skupocjenim automobilima, a mercedes je svakako dominirao. Tome je pridonijela i činjenica da je velik broj iseljenika iz Hercegovine radio u mercedesovim fabrikama.

Tako je Milenko još kao dječak s velikim interesom promatrao i maštao kako će jednoga dana i on imati novog mercedesa s kojim će dolaziti u Hercegovinu. To mu se i ostvarilo. U 30 godina, koliko je proveo u Njemačkoj, promijenio je čak 20 mercedesa i gotovo svake godine u svoju Hercegovinu odlazio s novim mercedesom.

Naime, prije 30 godina, tačno na Valentinovo, 14. februara 1994. godine, iz Hercegovine je došao u Titize Nojštat (okrug Hintercarten), na jugozapadu Baden-Virtemberga i tu ostao dvije godine. Za to je vrijeme upoznao suprugu Slavicu koja je tad živjela u Nagoldu. Godine 1995. su se vjenčali, a on se zaposlio u kompaniju njezinog oca koja je sarađivala s mercedesovom fabrikom u Sindelfingenu.

“Nakon nekoliko godina sam osnovao svoju kompaniju Geristbau Milan, koja radi montažu svih vrsta građevinske skele i sarađuje s mercedesovom fabrikom. Tad sam kupio svoj prvi mercedes. Bilo je to 2000. godine i od tada sam ih promijenio 20 i svi su bili mercedes marke”, kaže on.

Milenko kaže kako mu nikad nisu bile bitne materijalne stvari, niti se želio nekome dokazivati. Želio je, kaže, sebi i svojoj porodici poštenim radom osigurati sigurnu i bolju budućnost.

“Ima ljudi kojima se moj san o mercedesima neće svidjeti, ima onih kojima će to biti simpatično i dobro, ali na njima i njihovom karakteru je što će reći”, mišljenja je Milenko.

Kaže kako je on sretan suprug i otac troje djece. Njegova su djeca njegov dar od Boga, a kaže, da je tek prije nekoliko godina shvatio da početna slova imena njegove djece doista i daju riječ “dar”: Denis, Angelina i Roko. U njegovom životu značajnu ulogu odigrala je njegova baka Ana. On i njegov brat i sestre su je zvali mamom Anom. S njom je proveo veći dio svog djetinjstva, ali i mladosti, odnosno sve do 1990. kada je baka preminula.

“Moja baka Ana bila je oličenje izvorne Hercegovke. Ona mi je usadila vjeru, ljubav, poniznost i sve ostale hršćanske vrijednosti koje sam ja prenosio na svoju djecu. Često je znala reći: Sine moj, bez Boga nema ništa. Možeš imati sva bogatstva ovog svijeta. Ali ako nemaš Boga u sebi, tad nemaš ništa. Tako da ja te hrišćanske vrijednosti prenosim na svoju djecu, i mogu reći ima rezultata. Moja kćerka želi studirati teologiju”, govori Milenko.

Gdje god da bio i šta god radio, kaže, on je najprije Hercegovac i tog se ne odriče.

“I uvijek volim kazati da bi ljudi što god da žele trebali prvo kazati ‘Bože moj…’ pa taman kada su u pitanju i dječje želje i snovi kada se mašta o mercedesu. Baš kao što moja baka govorila sve što nije Božjom rukom blagoslovljeno i ne treba ti, tim riječima Vrcan završava svoju zanimljivu životnu priču.

Milenko Milan Vrcan je ovih dana učestvovao u snimanju spota za pjesmu “Eh, da mi je Hercegovina” sa svojim novim mercedesom S klase. A koliko će ih još promijeniti, samo Bog zna! (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending