Pratite nas

Sudbine

Simona Milas savjetuje: KAKO IZAĆI IZ DUGOVA “DO GUŠE”

Published

on

Malo je onih koji danas ne duguju bankama, državi, rodbini, prijateljima…. To su posljedice potrošačkog društva. Dok se jedni nekako koprcaju u “dužničkom životu”, drugi poput Simone Milas iz Australije pronalaze formula, po kojoj rjeršavaju svoje problem.

Ona je, kaže, bila u dugovima do guše. Dugovala je 187.000 dolara, a da nije imala ništa opipljivo iz tog duga – za te pare nije kupila ni kuću, niti pokrenula posao. Prosto, zadužila se, taj novac je ispario na svakodnevnicu, a onda se jednog jutra probudila i shvatila da je do guše u dugovima.

Morala je nešto da preduzme. Zdrav razum rekao bi joj da štedi svaku paru, da odredi sebi minimalni budžet i da ga se strogo pridržava i sve one silne savjete koji su dobro poznati. Ali, Simona je krenula drugim, sasvim nelogičnim putem.

“LOgika u takvim situaijama nalaže da se proda sve što se ima. Ja nisam to željela, nego sam odlučila da živim potpuno drugačije. U roku od dvije godine sam uspjela se izvući iz dugova – kaže Simona koja je o svom iskustvu napisala i knjigu, a redovno drži i radionice širom svijeta.

Kako kaže, jedan od važnijih savjeta je da uvijek nosite što više novca sa sobom kako biste se osjećali bogato.
– Zamislite koliko biste se drugačije osjećali kada biste svaki put kada otvorite novčanik u njemu zatekli gomilu novčanica umjesto računa i praznog prostora? Vježbajte da uvijek imate novac pri sebi. Uvijek nosite onoliko novca koliko mislite da kod sebe uvijek ima imućan čovjek. Kada imate novac, ne osjećate potrebu da ga trošite. Znate da je tu i da uvijek možete da posegnete za novčanikom, i ne mame vas sve stvari o kojima razmišljate kada ste bez marke – savjetuje Simona.

Još jedan njen trik je taj da je čuvala 10 centi od svakog dolara koji joj je prošao kroz ruke.

– Sačuvajte 10 odsto od svakog novca koji vam prođe kroz ruke. I ne gledajte na to kao na crni fond. To je prosto novac koji imate i koji vam pričinjava zadovoljstvo svojim rastom. Čuvajte ga u slamarici, u banci, kako god vam odgovara, samo ga čuvajte – kaže Simona.

Uz to, kako kaže, ako planirate da investirate, uvijek je bolje kupovati predmete koji su sami po sebi vrijedni – predmete od dragog i poludragog kamenja ili slične stvari.

“Zaboravite na “liste želja” koje svi imamo u jednom trenutku. Samo radite ono što vam pričinjava zadovoljstvo – vama lično, a ne nekome iz vaše okoline. Ne radite i ne kupujte stvari da biste impresionirali druge. Tako čuvate novac, a niste očajni, naprotiv! – zaključuje na kraju Simona. (Naj portal)

Sudbine

Heroji sa obala Sane: OVO SU DEJAN I SAŠA KOJI SU SPASILI DVADESETOGODIŠNJEG PRIJEDORČANINA

Published

on

Slučajnost, sudbina ili nešto treće htjeli su da se proteklog ponedjeljka Dejan Inđić i Saša Kobaš obojica zadese u rodnom Prijedoru, istovremeno. Njih dvojica se poznaju desetak godina, ali su ih životne staze odvele na različite strane; Dejan već nekoliko godina radi u inostranstvu, Saša trenutno živi i radi u Banjaluci.

Da se nađu u pravo vrijeme, na pravom mjestu, na obali Sane da spase život svog mladog dvadesettrogodišnjeg sugrađanina koji je skočio u rijeku piše Prijedor Danas.

“Došao sam par dana kući da obiđem trudnu suprugu i dijete. Već neko vrijeme dogovarao sam se sa Sašom da se nađemo, popijemo kafu i popričamo. Potrefilo se da je bio u Prijedoru par dana da obiđe porodicu. Čuli smo se a potom i sreli u centru grada”, počinje priču nekadašnji golman Rudar-Prijedora, Omarske, Borca iz Kozarske Dubice…

“Pao je dogovor da odemo na kolač u jedan ugostiteljski objekat uz obalu Sane. Dejo je htio da odemo automobilom, ja sam ga nagovorio da krenemo pješke. Nismo ni znali da će nam to promijeniti život”, nadovezuje se Saša, poznati DJ Koby koji je rado viđen gost u mnogim diskotekama i kafićima, a u slobodno vrijeme igra fudbal u banjalučkom drugoligašu “Naprijedu”.

Krenuvši daljim putem stigli su oko 14.30 časova na obalu Sane iza hotela “Prijedor” kod splava.

“Komentarisali smo sadašnji izgled, njegovu oronulost ali i činjenicu da je pomjeren malo nizvodno. Čučnuo sam da vidim nešto sa strane i u tom trenutku sam vidio da je nešto “bućnulo” u vodu sa pješačkog mosta koji vodi na drugu obalu. U tom trenutku Sale je povikao “eno ga skoči čovjek”. Pogledali smo se na trenutak a potom potrčali prema mostiću”, kaže Inđić.

Dodaje da su prelazeći mostić na njemu ugledali bicikl naslonjen na ogradu.

“Još dok smo pretrčavali most povikao sam prema mladiću u rijeci “znaš li da plivaš, znaš li da plivaš”. Pošto smo već stigli na lijevu obalu kretali smo se maltene uporedo s njim i dozivali ga. Neko vrijeme je mlatarao rukama a potom krenuo da tone i samo je uspio da kaže “upomoć” nekoliko puta”, priča Kobas.

S obzirom da su već postali svjesni da je vrag odnio šalu i da se momak utapa, njih dvojica su na kraju teniskih terena već odlučili da uskoče u Sanu i da ga pokušaju spasiti.

“Nije bilo puno razmišljanja. Mislim da smo u par sekundi skinuli odjeću i obuću i krenuli da ulazimo u vodu. Obala je na tom mjestu puna trave i nekog sitnog rastinja ali u naletu adrenalina nismo ni mislili o tome. Obojica smo uletjeli unutra i zaplivali kako bi što prije stigli i spasili momka. Mislim da smo ga obojica ščepali za duks i kapuljaču izvlačeći mu glavu iznad vode”, priča Dejan u jednom dahu.

“S obzirom da sam prije završio kurs za spasioca i radio na nekoliko bazena, znam kako se postupa u ovakvim situacijama. Mladić je već bio sav modar, držali smo mu glavu van vode ali nam je zbog njegove natopljene odjeće posao bio otežan. Već u vodi gledao sam da mu otvorim usta kako bi iz sebe izbacio nagutanu vodu i došao sebi. Na svu sreću uspjeli smo u tome”, kaže Saša.

Nakon što su uspjeli doći do nesretnog mladića i učinili prvi korak da ga spasu, trebalo je izaći iz hladne Sane što prije.

“Još dok smo bili u vodi shvatili smo da neko trči preko mosta na ovu stranu obale da nam pomogne. S obzirom da je na tom mjestu rijeka duboka i da nismo mogli stati na dno, i da ga tu zbog rastinja nismo mogli izvući na obalu morali smo s njim otplivati nizvodno. Tek smo poslije mosta uspjeli naći mjesto pored šiblja gdje smo ga uspjeli izvući na sigurno”, dodaje Inđić.

Njegov prijatelj kaže da je tada mladić već pomalo došao sebi, ali im nije bilo lako da ga izvuku na obalu.

“U tim trenucima na obalu su stigla dva policajca i radnici hitne pomoći pa su ga oni preuzeli. Nas dvojicu su ogrnuli nekim ćebetom i tek tada smo počeli da razmišljamo kako je hladno i šta se upravo desilo. Počeli smo da se smijemo, ne znam samo da li od sreće ili od muke”, priča Kobas.

Inače, obojica su tokom akcije spašavanja zadobili ogrebotine i poderotine od trave i šiblja u vodi i na obali Sane, ali to im sada najmanje smeta.

Na pitanje da li su uopšte razmišljali treba li pomoći u toj situaciji, uglas odgovaraju da se sve desilo u trenutku i da nije bilo previše razmišljanja, kao i da bi sve učinili opet.

“Vidjeli smo da je u blizini mjesta događaja bilo još nekih ljudi i da nisu reagovali osim što su pozvali hitnu i policiju. Hvala im i na tome, nas dvojcia bi opet uskočili u vodu bez obzira na to kakve su okolnosti”, kažu sagovornici.

Dodaju da su tek nakon odlaska svojim kućama i razgovora sa najbližima shvatili šta se desilo i da su zajedno spasili jedan mladi život.

“To veče me kontaktirao brat od momka koji je skočio u Sanu i zahvalio se u ime cijele porodice. Nadam se da će s njim sve biti u redu i da će uspjeti prebroditi ovaj težak period. Ne znam zašto se sve desilo ali sam siguran da se problemi koji ga muče sigurno mogu riješiti na mnogo bolji način”, kaže Dejan. (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending