Pratite nas

Sudbine

Umro joj muž, pa se udala za svekra: BOLJE DA SPAVAM SA NJIM, NEGO SA MUŠKARCIMA IZ SELA!

Published

on

Prije pet godina ova žena je ostala udovica. Muž joj je umro, a ona je ostala da odgaja njihova četiri sina. Uz nju su bili svo vrijeme svekar i svekrva, koji su je pazili kao najrođeniju. Međutim, umrla joj je i svekrva, ostala kuća udovaca.

Živjeli su jedno vrijeme tako, a onda joj je svekar ponudio bračnu zajednicu. Prvo ga je odbila, a zatim je pristala iz interesa da se uda za njega, ipak, to nije bilo sve.

“Udala sam se za svog svekra, rođenog oca mog pokojnog muža zbog njegove penzije, ali… desile su se neke neplanirane stari.

Nakon što je moj muž napustio ovaj svijet prije 5 godina ostala sam sama sa 4 sina, sama… nikoga nisam imala osim njih. Bilo mi je mnogo teško, plašila sam se budućnosti, odrastanja djece, obaveza.

Prošle godine mi je moj svekar ponudio da se udam za njega, s obzirom na to da je svekrva umrla godinu dana nakon mog muža. Osjećala sam se odvratno kada mi je rekao da se udam za njega, ali onda mi je pokušao objasniti da je to za moje dobro, da će mi ostati njegova penzija i da ću na taj način riješiti moju budućnost. Inače svekar ima njemačku penziju i to vrlo dobru.
Mjesec dana sam se lomila, razmišljala i na kraju pristala.

Sve je bilo u redu kada je naš odnos u pitanju, međutim, prije mjesec dana smo prvi puta prešli granice našeg odnosa, svekar-snaha. Iako smo se vjenčali, nismo imali te odnose, jer naš brak je sklopljen zbog njegove penzije, odnsno tako je bilo do prije mesec dana.

Jednstavno desilo se, niti se ja niti se on ponosimo na to, ali… živi smo ljudi i te potrebe su u tom trenutku bile jače od svega drugog.

Pet godina do tada nisam imala odnose sa muškarcem. Poslije toga smo se dogovorili da s vremena na vrijeme to ponavljamo… kada nam se ukaže potreba, možda zvuči odvratno, ali bolje da spavam sa njim, nego sa drugim muškarcima po selu i tako da sramotim moju djecu i pokojnog muža… pokoj mu duši. Niko ne zna osim nas dvoje, mog svekra i mene.  (Naj portal)

Sudbine

Ponosni Hercegovac: MILENKO VRCAN SVAKE GODINE U LJUBUŠKI SE DOVEZE NOVIM MERCEDESOM

Published

on

Već gotovo tri decenije Milenko Milan Vrcan iz Nagolda u Baden-Virtembergu svake godine putuje u svoju Hercegovinu i gotovo svake godine novim mercedesom. Nije tu riječ o nekakvom dokazivanju već o dječačkom snu kojeg je Milenko sam sebi ostvario.

“Stara narodna izreka kaže: ‘Čovjek snuje, Bog određuje’. I na tom tragu mnogi su životi proživljeni i od toga niko ne može pobjeći. Ali, ponekad se snovi ostvare”, mišljenja je Vrcan.

Kaže, on je pravi svjedok tome.

Milenko je rođen u Ljubuškom, djetinjstvo je proveo u selu Donji Radišići. Značajan uticaj na njegovo odrastanje imala je njegova baka Ana, ali i Hercegovci koji su otišli “trbuhom za kruhom” u Njemačku i svake godine dolazili u posjetu svom rodnom kraju, vozeći mercedes.

“Naši Hercegovci bi iz Njemačke dolazili u Hercegovinu za vrijeme Božića i Gospojine (Velike Gospe). U mom kraju bilo je puno onih koji su otišli u svijet ‘trbuhom za kruhom’, a blagdane i odmore bi provodili na rodnoj grudi.

U to vrijeme standard u Njemačkoj je bio jako visok i živjelo se puno bolje nego u današnje vrijeme. Mnogi stariji ljudi i danas kažu kako su plaće bilo toliko visoke da ih nisu mogli potrošiti”, kaže Milenko za “Fenix-magazin”.

Stariji ljudi koji su živjeli i radili u Njemačkoj prisjećaju se kako su najamnine za stan u to vrijeme iznosile u prosjeku između 300 do 400 tadašnjih njemačkih maraka, a plata im bila do 5.000 njemačkih marka bruto.

Zbog toga ne čudi što su Hercegovci iz Njemačke kući dolazili u skupocjenim automobilima, a mercedes je svakako dominirao. Tome je pridonijela i činjenica da je velik broj iseljenika iz Hercegovine radio u mercedesovim fabrikama.

Tako je Milenko još kao dječak s velikim interesom promatrao i maštao kako će jednoga dana i on imati novog mercedesa s kojim će dolaziti u Hercegovinu. To mu se i ostvarilo. U 30 godina, koliko je proveo u Njemačkoj, promijenio je čak 20 mercedesa i gotovo svake godine u svoju Hercegovinu odlazio s novim mercedesom.

Naime, prije 30 godina, tačno na Valentinovo, 14. februara 1994. godine, iz Hercegovine je došao u Titize Nojštat (okrug Hintercarten), na jugozapadu Baden-Virtemberga i tu ostao dvije godine. Za to je vrijeme upoznao suprugu Slavicu koja je tad živjela u Nagoldu. Godine 1995. su se vjenčali, a on se zaposlio u kompaniju njezinog oca koja je sarađivala s mercedesovom fabrikom u Sindelfingenu.

“Nakon nekoliko godina sam osnovao svoju kompaniju Geristbau Milan, koja radi montažu svih vrsta građevinske skele i sarađuje s mercedesovom fabrikom. Tad sam kupio svoj prvi mercedes. Bilo je to 2000. godine i od tada sam ih promijenio 20 i svi su bili mercedes marke”, kaže on.

Milenko kaže kako mu nikad nisu bile bitne materijalne stvari, niti se želio nekome dokazivati. Želio je, kaže, sebi i svojoj porodici poštenim radom osigurati sigurnu i bolju budućnost.

“Ima ljudi kojima se moj san o mercedesima neće svidjeti, ima onih kojima će to biti simpatično i dobro, ali na njima i njihovom karakteru je što će reći”, mišljenja je Milenko.

Kaže kako je on sretan suprug i otac troje djece. Njegova su djeca njegov dar od Boga, a kaže, da je tek prije nekoliko godina shvatio da početna slova imena njegove djece doista i daju riječ “dar”: Denis, Angelina i Roko. U njegovom životu značajnu ulogu odigrala je njegova baka Ana. On i njegov brat i sestre su je zvali mamom Anom. S njom je proveo veći dio svog djetinjstva, ali i mladosti, odnosno sve do 1990. kada je baka preminula.

“Moja baka Ana bila je oličenje izvorne Hercegovke. Ona mi je usadila vjeru, ljubav, poniznost i sve ostale hršćanske vrijednosti koje sam ja prenosio na svoju djecu. Često je znala reći: Sine moj, bez Boga nema ništa. Možeš imati sva bogatstva ovog svijeta. Ali ako nemaš Boga u sebi, tad nemaš ništa. Tako da ja te hrišćanske vrijednosti prenosim na svoju djecu, i mogu reći ima rezultata. Moja kćerka želi studirati teologiju”, govori Milenko.

Gdje god da bio i šta god radio, kaže, on je najprije Hercegovac i tog se ne odriče.

“I uvijek volim kazati da bi ljudi što god da žele trebali prvo kazati ‘Bože moj…’ pa taman kada su u pitanju i dječje želje i snovi kada se mašta o mercedesu. Baš kao što moja baka govorila sve što nije Božjom rukom blagoslovljeno i ne treba ti, tim riječima Vrcan završava svoju zanimljivu životnu priču.

Milenko Milan Vrcan je ovih dana učestvovao u snimanju spota za pjesmu “Eh, da mi je Hercegovina” sa svojim novim mercedesom S klase. A koliko će ih još promijeniti, samo Bog zna! (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending